U sklopu ovogodišnjeg High End 2017 sajma u Minhenu, Harman Luxury Audio Group organizirao je europsku premijeru novog zvučnika. Zanimljivo je da takav proizvod dolazi iz tvrtke grupacije, specijalizirane za proizvodnju pojačala i procesora za sustave kućnog kina te za opremanje profesionalnih tonskih studija.

Naime, američki Lexicon dosad nije nikad proizveo klasičan zvučnik, iako vuče iskustva iz Genesis audio sustava namijenjenih automobilskoj industriji. Doduše, model SL1 teško se može okarakterizirati kao ‘klasičan’ zvučnik, ponajprije zato što konstrukcijom izlazi iz standardnih okvira.

Zatvorena prezentacija za europske distributere i jednog blogera (pogađate kojeg), nije se održala na samom sajmu, već desetak kilometara dalje, u spektakularnom BMW Weltu.

BMW Welt

U skladu s nazivom grupacije, Harman nije štedio pri izboru lokacije. Svima pozvanima, osiguran je grupni prijevoz iz MOC-a gdje se održavao High End, ali i taksi za kasniji odlazak prema hotelima ili gdje je već netko od prisutnih tih dana odsjedao. No, to je bio tek početak. U bistrou BMW Welta, organiziran je catering, vjerojatno jedan od boljih koje možete pronaći u Minhenu. Uz vrhunsku hranu, točila su se ista takva vina. Na moju sreću, i pšenična piva. Tko je vidio u srcu Bavarije piti vino?!

Okupljene je na početku pozdravio Jim Garrett, voditelj marketinga i razvoja Revela, još jedne tvrtke grupacije zadužene za proizvodnju zvučnika. Inače, u grupaciji, uz Lexicon i Revel, još se nalaze JBL Synthesis i Mark Levinson.

Jim Garrett

Na polusatnu prezentaciju odlazilo se u grupama od 12 osoba. Vješto sam se ubacio u prvu grupu kako bih kasnije mogao uživati u iću i piću, ali i u šetnji BMW Weltom. Centar je otvoren do ponoći, ulaz je slobodan i zaista se ima što za vidjeti, a ako prilike dozvoljavaju, i za kupiti. Naravno, pritom ne mislim na najnoviji BMW serije 7, nakrcan dodatnom opremom više nego papa vjerom, već na dućan gdje možete kupiti raznu obuću i odjeću s oznakom BMW-a, makete automobila i slične stvari.

Novi BMW M760Li xDrive V12

Više o BMW Weltu nekom drugom prilikom, ipak je ovdje bio fokus na predstavljanje Lexicon LS1 zvučnika. U konferencijskoj dvorani veće kubikaže, ogoljenoj i loših akustičkih svojstva, našla su se dva zvučnika nalik krojačkim lutkama. Iako se možda čini da je odabran neodgovarajući prostor za takvu prezentaciju, pokazalo se da nije ništa prepušteno slučaju te da će upravo u takvim nepovoljnim akustičkim uvjetima SL1 pokazati svoje prednosti.

Prvenstveno treba naglasiti da je SL1 lifestyle proizvod te da nije namijenjen audiofilskoj publici, već onima koji jednostavno žele ispuniti svoj životni prostor kvalitetnim zvukom te pritom biti lišeni kojekakvih HIFI uređaja i kabela. Osim toga, snaga SL1 zvučnik leži u konstrukciji i upravljačkom softveru.

U svaki je zvučnik ugrađeno 32 zvučničke jedinice i 22 pojačala. Visokotonske i srednjetonske jedinice smještene su na kabinet tako da pokrivaju 360°, čime je omogućena najšira moguća disperzija zvuka. Zahvaljujući ugrađenim pojačalima i softveru, moguće je pojedinačne jedinice kontrolirati te time birati gdje će, odnosno, u što će biti usmjeren zvuk.

Drugim riječima, zvučnike možete nepravilno rasporediti u prostoriji, kao što je to ovdje bio slučaj, i dobiti idealnu zvučnu sliku bez obzira gdje se nalazili u prostoriji. Nadalje, ako je riječ o više prostorija povezanih u cjelinu, primjerice, kuhinja, blagovaona i dnevni boravak, možete zvuk usmjeriti u jednu zonu, ovisno gdje se vi ili vaše društvo u gostima krećete. Tehnologiju iza SL1 zvučnika, Lexicon naziva SoundSteer Technology, sugerirajući upravo upravljanje zvukom.

Ono što sam čuo, ne zadovoljava audiofilske kriterije, ali to u ovom slučaju nije ni važno. Daleko je važnije da SL1 može impresivno ispuniti prostoriju kvalitetnim zvukom. Da stvar bude bolja, zahvaljujući ugrađenoj digitalnoj ekvilizaciji, u većoj mjeri možete anulirati nedostatke prostorije koja bi u normalnim okolnostima stvarala velike probleme poput stojnih valova, prenaglašenog određenog frekventnog pojasa, itd.

SL1 može vrlo autoritativno zvučati, s odlično izraženom dinamikom i pritom ne gubeći na artikulaciji. Prezenter se potrudio da demonstrira usmjeravanje zvuka i zaista je uspio pogađati pojedinačna mjesta u prostoriji gdje su pojedinci sjedili. Naravno, to ne znači da ostali nisu ništa čuli, već da su odabrana mjesta imala najbolji uvid u glazbu.

SL1 nalazi se još uvijek u razvojnoj fazi i trenutno nije dostupan na tržištu. Ova demonstracije ujedno je poslužila i kao istraživanje jer će povratna informacija distributera uvelike utjecati o plasmanu proizvoda na tržište. Očekivanja cijena zvučnika nije mala. Riječ je o 10.000 dolara (bez poreza), koliko će koštati jedan zvučnik.

Međutim, za te novce kupujete kompletan proizvod s potpisom. I dok se meni diže obrva te javlja upitnik nad glavom razmišljajući o potencijalnim kupcima u Hrvatskoj, sudeći prema reakcijama zapadnih distributera, sa SL1 bi mogli napraviti izvrstan posao. Njima se cijena čini vrlo korektna za ono što dobivaju. Ako se malo bolje osvrnete u BMW Weltu, ne postoji opravdan razlog zbog kojeg ne bi tako razmišljali. To što se nama 10.000 ičega čini nedostižnim, ne znači da si razvijeno tržište ne može bez većih trzavica priuštiti luksuzni proizvod poput SL1 zvučnika.

Na kraju sam napustio BMW Welt zadovoljan. Bila je to izvrsno organizirana prezentacija i večer puna zanimljivih razgovora. Vrijedno je iskustvo iz prve ruke čuti o razvoju pojedinih proizvoda i to iz različitih segmenata. Vodite računa o tome da su bili prisutni čelni ljudi iz inženjerskih timova gotovo svih tvrtki Harman Luxury Audio grupacije, među njima i Todd Eichenbaum iz Mark Levinsona s kojim sam uspio izmijeniti nekoliko riječi o novom Mark Levinson No. 585 integriranom pojačalu te o No. 515 gramofonu.

Bit će interesantno pratiti daljnji tijek događaja i prve reakcije kupaca SL1 zvučnika. U međuvremenu, meni još uvijek ne izlaze iz glave euforične reakcije pojedinih distributera, koji kao da su bili razočarani što su se upoznali tek s jednim nadolazećim proizvodom. Očito je tržište, nama neistraženo i nedostupno, gladno ovakvih proizvoda. No, na sreću tog tržišta, postoje tvrtke poput Lexicona koje tu glad mogu bez problema riješiti. Elegantno i kvalitetno. Za cijenu se ne pita.

Tekst je nastao u suradnji sa Sigma Audio trgovinom, domaćim zastupnikom i distributerom audio/video proizvoda Harman Luxury Audio grupe. Hvala g. Ryckyju Stalmanu iz Sigme Audija na pozivnici.

The post Predstavljanje Lexicon SL1 zvučnika appeared first on Too Loud.

Iz rubrike NOVOSTI – rezervirane za prenesene vijesti zastupnika, distributera i proizvođača audio/video opreme.

Ove godine prije odlaska na sajam High End 2017 u Minhenu položili smo svečanu prisegu da na sajmu nećemo uzeti ništa novo u zastupstvo jer imamo sve što nam treba u dućanu i bilo što preko toga bilo bi previše.

I tako se mirno uputismo u bavarsku prijestolnicu na festival tehnike u službi zvuka.
Sajam ko sajam, što da se priča, parada šarenila i kiča, kao i inače čitav svijet na jednom mjestu. Mnoge poznate face, a kao i uvijek, dosta genijalaca s ‘revolucionarnim’ otkrićima koja će promijeniti svijet Hi-Fi-ja zauvijek, samo što se nažalost većina njih pojavi samo jednom na sajmu i brzo nestanu poput meteora u ljetnoj noći.

I tako od sastanka do sastanka prolazimo kroz nepregledne hodnike, sve soba do sobe s pažljivo složenim sistemima koji su utjelovljenje vizije dobrog zvuka njihovog stvoritelja. Prolazeći tako pored staklenih odjeljaka za oko nam je zapeo proizvod koji već na prvi pogled sugerira, ‘ovo bi trebalo dobro zvučati’.

Uđemo u sobu, poslušamo, zainteresiramo se i odemo dalje jer soba je puno, a vremena malo. Nakon slušanja u par samoprozvanih ‘best of the show’ soba vratimo se u The Sobu, poslušamo ponovo i zvuk nam bude daleko ispred svih te shvatimo da smo otkrili nebrušeni dijamant.

Popričamo s konstruktorom koji nam kaže da im je proizvodnja udaljena pola sata vožnje od tvornice Fender, što je u jednom od nas, kao ljubitelju gitara, zapečatilo sudbinu.

Više informacija u sljedećem nastavku.

Audio Dream
Nova Ves 54
10000 Zagreb
Telefon: 01 4833 046
Web: audiodream.hr
Facebook: https://www.facebook.com/audiodream

The post Audio Dream – Svijet nakon High End 2017 više ne izgleda isto appeared first on Too Loud.

Iz rubrike NOVOSTI – rezervirane za prenesene vijesti zastupnika, distributera i proizvođača audio/video opreme.

Kad bi vam netko rekao da postoji Hi-Fi sustav koji loše snimke pretvara u dobru glazbu, a dobre snimke u doživljaj žive svirke u sobi, vi biste kao iskusan audiofil rekli da to nije moguće.

Kad bi vam isti taj rekao da kod slušanja na većim glasnoćama sa svakim decibelom sreća je sve veća, kod sve glazbe i svih snimaka, vi biste kao poznavatelj problematike rekli – ‘da tako nešto postoji bilo bi idealno, ali to je moguće isto kao i perpetum mobile’.

Međutim tehnologija i znanost ipak napreduju, Hi-Fi i ne mora više zvučati kao prije 50 i više godina. Mi u Audio Dreamu, na nedavno održanom sajmu High End 2017 u Minhenu, pronašli smo proizvod za koji vjerujemo odgovara svim navedenim utopijskim tvrdnjama, a svojom pojavnošću i cijenom sasvim je neprimjetan, gotovo samozatajan.

Znamo da je u sve navedeno teško povjerovati, ali pričekajte još malo. Više detalja u sljedećem nastavku.

Audio Dream
Nova Ves 54
10000 Zagreb
Telefon: 01 4833 046
Web: audiodream.hr
Facebook: https://www.facebook.com/audiodream

The post Audio Dream – Je li moguće da tako dobro svira!? appeared first on Too Loud.

Iz rubrike NOVOSTI – rezervirane za prenesene vijesti zastupnika, distributera i proizvođača audio/video opreme.

Ryan Speakers djeluje već 5 godina u prekrasnom gradiću Riverside u Kaliforniji. Naizgled kratka povijest ipak ima dugu tradiciju, zapravo svoje korijene vuče iz sredine ’80-ih godina prošlog stoljeća kada su braća Todd i Trevor Ryan dizajnirali nekoliko legendarnih zvučnika.

Nakon toga obojica braće ostaju 20 godina u zvučničkoj industriji radeći za druge kompanije. Prije 5 godina ponovo su se udružili kako bi proizvodili zvučnike pod svojim imenom, pri tome postavivši 3 osnovna cilja:

– Izuzetna vrijednost za novac
– ‘State of the Art’ performanse
– Ručna proizvodnja u Americi

U zadnjih 10 godina software za modeliranje zvučnika i simulacije drastično je uznapredovao, mjerna oprema danas omogućava mjerenja kakva su donedavno bila nezamisliva. Između ostalog, upotrebom Klippel Distortion Analyzer alata, u Ryanu su projektirali zvučničke jedinice gotovo savršeno simetrične, s dramatično smanjenim razinama distorzije, omogućivši neviđenu razinu rezolucije i dramatično smanjenje koloracija u bas području.

Kućišta zvučnika gotovo su potpuno ukrućena ugradnjom unutarnjih potpora na mjesta utvrđena laserskim vibrometrom. Skretnica tj. srce zvučnika, optimizirana mjerenjima u idealnim i realnim uvjetima, što osigurava gotovo ravan frekvencijski odaziv čak i u prostorima koji nisu akustički idealni.

Sve to prema tvrdnjama proizvođača rezultira rezolucijom i čistoćom zvuka daleko iznad cjenovnog razreda. Ryan speakers trenutno nudi samo 4 modela zvučnika: dvosistemski standmount R610 (2.000 USD), samostojeći 2,5 sistemac R620 (3.500 USD), trosistemski samostojeći zvučnik R630 (5.000 USD) i referentni 4-sistemski samostojeći zvučnik Tempus III (16.000 USD).

Ryan zvučnike Audio Dream premijerno predstavlja ovog vikenda na Multipak izložbi u Pakracu. Nakon toga, možete ih čuti u trgovini.

Audio Dream
Nova Ves 54
10000 Zagreb
Telefon: 01 4833 046
Web: audiodream.hr
Facebook: https://www.facebook.com/audiodream

The post Audio Dream – Pomičemo granice s Ryan Speakers appeared first on Too Loud.

S obzirom na to da sam već duže vrijeme u potrazi za kvalitetnijim gramofonskim pretpojačalom od onog što trenutno imam, ne oklijevam poslušati sve za što mi se pruži prilika. Naravno, pri tom gledam da usput ne bankrotiram.

Dosad sam bacio uho na nekoliko modela različitih cjenovnih razreda, međutim McIntosh MP100 nameće se kao neka sredina relativno prihvatljive cijene (oko 2.600 eura). Kada pišem, prihvatljive, tada prvenstveno treba uzeti u obzir kako je u MP100 ugrađen i A/D pretvarač. Ideja je da se korisniku gramofona ponudi mogućnost da prebaci pojedinačne naslove ili cijelu kolekciju vinila u digitalni format (24 bit/96 kHz).

Uređaj sam preuzeo iz Rotary Audija, domaćeg distributera McIntosh elektronike. Spajanje u sustav je vrlo jednostavno i sve što korisnik treba učiniti, jest da prati priložena uputstva kako bi uređaj prilagodio zvučnici gramofona.

Za konačne zaključke još je prerano, ali nakon dva dana intenzivnog slušanja, mogu napisati kako je riječ o odličnom uređaju. Bar što se tiče onog analognog dijela. Naime, digitalizaciju ploča zasad još nisam isprobao. Zvuk je vrlo otvoren s velikom količinom detalja. MP100 iznenađujuće široko i duboko rekreira pozornicu i tu je po tom pitanju na pragu Audio Research PH7 gramofonskog pretpojačala (prva verzija) koje sam nedavno slušao.

Nekakve usporedbe s Clearaudio Nano phono pretpojačalom vlastitog sustava zapravo i nema jer ga MP100 tuče apsolutno u svakom pogledu. Tamo gdje Nano zvuči zrnato, MP100 zvuči uglađeno. Tamo gdje Nano ostaje nejasan i neartikuliran u bas području, MP100 zvuči čvrsto i duboko. Prvi gura vokal naprijed, drugi ga jasno ocrtava i drži tamo gdje mu je mjesto. Itd., itd… mogao bih nastaviti do sutra, ali ne vidim neki smisao. No takav je razvoj situacije sasvim očekivan jer je ipak MP100, 13 puta skuplji uređaj.

Posegnuo sam za najboljim zvučećim pločama u fonoteci, tako da sam u dva dana, između ostalog, slušao Saxophone Colossus, Sonnyja Rollinsa (Analogue Productions/Prestige – 200 g, APRJ 7079), Kind of Blue, Milesa Davisa (Mobile Fidelity Sound Lab – 180 g, MFSL 2-45011), Testrecord 4 (Opus 3 – 180 g, LP 9200) i Koncert za violinu i orkesrtar u D-duru Op. 61, Ludwiga van Beethovena – Wolfgang Schneiderhan, Berliner Philharmoniker, Eugen Jochum ‎(Speakers Corners/DG – 180 g, 138 999 SLPM).

Sva tri navedena naslova zvučala su svježije, dinamičnije i informativnije, što samo govori da je MP100 odradio jako dobar posao. Uspio je jednu srednju gramofonsku integraciju podići za nekoliko stepenica i dovesti ju na respektabilan nivo.

U vikendu preda mnom, nastavit ću testirati MP100 i kako sam u komentaru na Instagramu napisao, nastavit ću ga cijediti sve dok McIntosh logo ne poljubičasti. Zaključak ćete moći pročitati u nadopuni teme kroz nekoliko tjedana. Do tada će već biti jasno imam li kandidata za nadogradnju ili nemam.

The post Prvi pogled: McIntosh MP100 gramofonsko pretpojačalo appeared first on Too Loud.

Zagreb, 1. 7. 2017. (od 18 sati) – Audiofil klub, GDI GISDATA, Baštijanova 52A/IV.

Ekipa iz Audiofil kluba u suradnji sa Sonus Art trgovinom, ove subote organizira prezentaciju na kojoj će premijerno u Hrvatskoj predstaviti nove Bowers & Wilkins 800 D3 zvučnike. No, tu dobrim vijestima nije kraj.

800 D3 model premijerno je predstavljen u Europi prošle godine u Minhenu o čemu sam pisao na stranicama bloga. Sada je došao red da se i domaća publika upozna s moćnim zvukom iz referentne Bowers & Wilkins serije.

Za sada ne raspolažem potpunim informacijama o tome što će činiti ostatak sustava, ali za očekivati je vrhunsku prateću HIFI opremu. Poznavajući članove kluba, isto tako možemo očekivati izvrstan izbor glazbe.

Za ovu priliku, pozvan sam u Audiofil klub kako bih u uvodnom dijelu održao kratku prezentaciju s ovogodišnjeg High End 2017, najvećeg HIFI sajma na svijetu. Bit će to prilika da svima onima koji ove godine nisu mogli otići u Minhen, iz prve ruke prenesem najzanimljivije trenutke sa sajma.

Pozivam vas da mi se u subotu pridružite u Audiofil klubu. Bit će to večer vrhunskog zvuka i dobre zabave. Audiofil klub otvara vrata za članove i sve posjetitelje od 18 sati na adresi GDI GISDATA, Baštijanova 52A/IV. Ulaz je slobodan, vidimo se!

The post Najava: Prezentacija Bowers & Wilkins 800 D3 zvučnika u Audiofil klubu appeared first on Too Loud.

Naim je poznatu Shakespeareovu frazu prilagodio u dosjetku ‘What’s in the Naim’, a to je bila odlična ideja jer elegantan, promišljen i lako prepoznatljiv industrijski dizajn Naimovih uređaja nikad nije baš vrištao o tome što se nalazi unutar kutije.

Pogotovo na samom početku, ranih sedamdesetih dok je bio još u pelenama, a japanska konkurencija već briljirala u do savršenstva dovedenoj spektakularnoj vanjštini. Naim je od prvih koraka i već svojim prvim proizvodima pokazao da ga zanima put kojim još nitko nije išao, te da je ono čime želi uzbuditi kupce prvenstveno zvuk. Takva je i Naimova priča, izgleda da u preko 40 godina jednostavno nije bilo vremena za dosadu.

Julian Vereker (1945. – 2000.) je jedan od onih poznatih tipova koji su svoj svjetski uspjeh započeli doslovno iz garaže. Još bolje, na samom početku je u Julianovoj garaži osim lemilica i osciloskopa bilo i zanimljivih automobila. U drugoj polovici šezdesetih, Vereker je bio strastven i uspješan automobilist. Ne baš u nekoj visokoj klasi, no sa svojim trkaćim Minijem 850S utrkivao se nekoliko godina, a u sezoni 1967. godine pobijedio je u čak 16 od 23 utrke. U klasama u kojima su razlike između trkaćih automobila vrlo male to je respektabilan uspjeh.

 Julian Vereker – Foto: Naim Audio

Te iste, pedeset godina udaljene Sgt. Peppers 1967. prekinuo je s utrkivanjem, no još neko vrijeme ostao je uz automobile kod drugih trkaćih kompanija. Vereker je imao još ljubavi, dobar zvuk i poduzetništvo. Uočio je kako je zvučni perforirani 8-milimetarski film vrlo skup samo zbog male proizvodnje pa je kupio stroj s kojim je izrađivao 2 milijuna metara takve trake godišnje. Naim Audio Visual osnovao je 1969. godine, prvi proizvod bio je uređaj za kontrolu light-showa snage do čak 30 kW.

Poduzetništva nevezanog za hi-fi se Vereker nije odrekao niti kad je Naim već postao svjetski poznato ime, no korijeni Naima ipak sežu iz Verekerove ljubavi za glazbom i snimanjem glazbe svojih prijatelja. Kao i mnogi u to vrijeme, bio je frustriran rezultatima koje je postizao dostupnom tehnikom, bogatstvo zvuka i razlike u zvuku raznih gitara koje su svirali njegovi prijatelji na njegovim snimkama uopće se nisu čule. Prodaja trkaćeg Minija omogućila mu je nekoliko mjeseci mirnog života, nabavio je bolje mikrofone i magnetofon, no i dalje na njegovim snimkama nije ostajalo gotovo ništa od vibrantnog zvuka živih instrumenata.

U dućanima se tada pojavilo pojačalo koje se reklamiralo kao ‘the closest approach to original sound’, što je davalo nadu, no samo nakratko. Vereker ga je kupio, ali zvučalo je značajno lošije od modificiranog i ne tako skupog pojačala koje je već imao. Bolje mišljenje nije imao niti o ostatku ponude pojačala na tržištu, sve mu se činilo loše do očajno. I to je ona iskra koja je svijetu donijela Naim. Pomislio je sasvim logično: ‘Ako se ovo oglašava kao nešto najbliže originalnom zvuku, onda u ovoj industriji ima mjesta i za mene’. Jesam li spomenuo da je Julian Vereker bio samouk elektrotehničar? Uz to što se tijekom karijere bavio i konstruiranjem bicikala, jedrilica i računala? Devedesetih, kad je Naim već stasao, vodio je i Naim glazbenu etiketu, s užitkom.

Vereker je godinu dana proučavao postojeće amplifikacijske sklopove a svoje prvo pojačalo snage NAP 160 dovršio 1971. godine, no u to vrijeme prodavao ga je jedino prijateljima. Naim Audio je službeno utemeljio 1973., s asortimanom od samo jednog pojačala NAP 200, koje je bilo samo korak do legendarnog NAP 250 iz 1975., te kojeg je Naim proizvodio sve do 1989. godine.

Naim NAC 12 pretpojačalo (1974.) – Foto: Naim Audio

Naimovi uređaji bili su odlični i vrlo brzo doživjeli svoj proboj. Naime, Vereker se sljedeće godine susreo s drugim vizionarom tog vremena, Ivorom Tiefenbrunom koji je isti pristup rušenju dotadašnjih poimanja o vrhunskom zvuku nudio svojim također legendarnim gramofonom Linn Sondek.

Njihove koncepcije nikome nisu išle niz dlaku, no obojici nije falilo arogancije suprotstaviti se praktički cijelom ostatku hi-fi svijeta. Kombinacija Naim amplifikacije i Linn gramofona pokazala se nenadmašnom, a maksima neustrašivih vođa bila je: ‘Ako ne čujete razliku, s vama uopće nema smisla razgovarati’.

Naim Supernait 2 integrirano pojačalo

Što je to toliko vrijedno ispod nenametljive Naimove vanjštine? Krenimo ovako, izaberite neko Naimovo pojačalo, donesite ga u svoj dom (definicija doma iz devedesetih godina kao mjesta na kojem se nalazi vaš hard disk u međuvremenu se protegnula i u hi-fi svijet) i pokušajte ga radi usporedbe zvuka s vlastitim pojačalom priključiti u svoj sistem.

Neće ići… Neće ići jer Naim koristi DIN konektore za interkonekcijske kabele. Iz jednostavnog razloga, zvučno, tj. električnim osobinama DIN je superioran konvencionalnim RCA priključcima. I to je ilustracija pristupa gradnji uređaja od kojeg Naim nije odustajao, kvalitetu nije žrtvovao konvenciji, ma koliko ona bila jaka ili raširena. Prilagodio se jedino mrežnom naponu, ali je svojim napajanjima i taj posvuda dobro poznati izvor energije i zagađenja vrhunski peglao.

Naim NDX Network Player / Naim CD5 SI CD Player

Naimova pretpojačala mogu se spajati i s drugim pojačalima snage. Ako pikirate neku takvu kombinaciju, moguće je napraviti DIN-RCA adapter, no Naim snažno zagovara da to ne činite. Naim stoji iza toga da pojačalo u svakom trenutku mora kontrolirati zvučnik, koji ne baš u skladu s deklaracijom proizvođača u pravilu ima neku divlju impedanciju, no to u uvjetima stvarnog glazbenog signala svejedno nikad ne smije biti uzrok gubitka informacije. Da bi to bilo moguće, pojačalu snage ispravne uvjete za rad omogućuje pretpojačalo, a zbog specifičnog ustroja Naim pojačala, optimalne uvjete ostvarit će jedino uz Naim pretpojačalo.

Jednako su važna i odvojena napajanja, udaljena od osjetljivih sklopova te ogromnih zaliha energije. Osim što će DIN priključci od Naimovih uređaja možda i odvratiti pokojeg audiofila, jer izbacuju iz igre beskrajno permutiranje interkonekcijskih kabela, situacija sa zvučničkim kabelima je još stroža. Naim zvučnički kabeli ciljano su konstruirani tako da svojim parametrima, a primarno točno određenim induktivitetom, budu onaj budu završni dio elektroničkog sklopa pojačala. Ispod poklopca, lako je vidljivo ispravno i iznimno pažljivo vođenje svih unutrašnjih kabela.

Još na samom početku, Vereker je opazio i veliku važnost mehaničke kvalitete izrade pojačala. Iako se to ne čini intuitivnim, poluvodička elektronika je također osjetljiva na vibracije, Naimova elegantna kućišta tako su prava mala čuda pametnih mehaničkih detalja. Neki vrhunski modeli čak imaju sklopove na posebnim ovjesima kojima se funkcija oslobađa tek u domu korisnika. Ti ovjesi su toliko su sofisticirani i osjetljivi da se moraju fiksirati pri transportu.

Četrdeset i četiri godine uspješnog rada je u hi-fi industriji vrlo dug period. Naim je uvijek nudio inovativnost, no na specifičan i suzdržan način, bez brzopletosti i čestog uvođenja novih modela. Naprimjer fenomenalni NAP 500 razvijan je čak deset godina. Naim je svoj legendarni status stekao isključivo stereo reprodukcijom, i to toliko beskompromisno da se to čini i pomalo autističnim.

Ako vam stoga možda izgleda logično da Naim nije ime koje u svojoj ponudi ni danas nema ništa osim najklasičnijih hi-fi uređaja poput pojačala i pretpojačala, prilično ste u krivu. Naim je iznimno dobro pratio trendove, bez velike pompe, ali dosljedno i povremeno je pomicao granice. Osim što su njegovi CD-playeri oduvijek bili među najcjenjenijim uređajima te vrste, te što je svojim NAC S1/NAP S1 Statement pojačalom prije par godina probio sve poznate granice kvalitete, snage, dizajna i cijene hi-fi amplifikacije, tekući asortiman uključuje i doista nevjerojatan izbor uređaja i tehnologija.

Naim Uniti Core Reference Hard-Disk Server

Ako ste profinjeni i zahtjevan ljubitelj dobrog zvuka, Naim vam omogućuje praktički sve što zamislite. U ponudi ima hard disk playere (koji i ripaju CD), streaming pretpojačala, mrežne i all-in-one playere. Čak i izvan domene klasičnog stereo slušanja, bežični zvučnici Mu-so i Mu-so Qb ostavljaju izvrstan dojam, dizajn je odličan, s jasno vidljivom visokom kvalitetom izrade, zvuk pravi Naimovski, a smartphone aplikacije koje pokreću glazbu na ovim uređajima rade intuitivno i glatko.

Naim Mu-so Wireless Sound System

O Naimovom zvuku, dinamici i izražajnosti i njegovoj prostornosti postoje ovakve i onakve priče, tu je famozni i misteriozni PraT, no Naim je nedvojbenom kvalitetom svojih uređaja stvorio dovoljno jaku podlogu da sve te pojmove nije potrebno opisivati niti objašnjavati, već možete biti sigurni da probno slušanje Naima neće biti gubljenje vremena. Sve će vam biti jasno ako Naim poslušate uz neke dobre zvučnike. Ili neće.

Tekst je nastao u suradnji s Audio Dream trgovinom, domaćim zastupnikom i distributerom Naim elektronike.

O autoru teksta

Dubravko Novosel je u audiofilskim krugovima poznat kao znalac i stručnjak. Autor je mnogih članaka, ali i jednog zanimljivog konstrukcijskog audio rješenja – zvučničkog sustava OZ. Imate li pitanja vezanih uz HIFI tematiku, Dubravko je adresa koju tražite.

The post Naim – drugo ime za britanski HIFI klasik appeared first on Too Loud.

Protekle subote imali ste dva dobra razloga da posjetite zagrebački Audiofil klub. Prvi, pružila se jedinstvena prilika slušanja najboljeg Bowers & Wilkins zvučnika, 800 D3. I drugi, prenio sam iz prve ruke najzanimljivije trenutke s minhenskog High End 2017, najvećeg HIFI sajma na svijetu. Doduše, tu je bio i treći razlog, ali o njemu nešto kasnije.

U uvodnom dijelu, kao gost Audiofil kluba, odvojio sam nekih pola sata kako bih prošao kroz dvjestotinjak fotografija s High End sajma. Osvrnuo sam na sajam kao takav, zatim, po mom mišljenju, na najbolje i najlošije sustave, cijene koje izlaze iz svih okvira prihvatljivog, trendove i još mnoge stvari.

Svi oni koji jučer nisu bili u klubu, moći će uskoro pročitati reportažu na blogu. O novim Bowers & Wilkins 800 D3 zvučnicima (30.000 eura), pisao sam u nekoliko navrata. No, zahvaljujući ekipi iz Audiofil kluba i Sonus Artu, domaćem distributeru Bowers & Wilkins zvučnika, sada se ukazala prilika da se svi prisutni osobno uvjere o kakvim se zvjerkama radi.

Zvučnici su bili spojeni na novo Marantz PM 10 S1 integrirano pojačalo (oko 8.000 eura), dok su korištena dva izvora zvuka, analogni i digitalni, odnosno Tascam BR-20 magnetofon i novi Marantz SA 10 S1 SACD player (oko 7.100 eura). U klupskoj prostoriji od cca 100 m2, zvučnici su se razmahali u punom sjaju.

Generalno je zvuk bio odličan bez obzira na to što je Marantz integrirano pojačalo u određenim snimkama, uglavnom klasične glazbe i većih orkestracija, izgubilo kontrolu nad najnižim registrima. Međutim, u svemu ostalom, odradilo je odličan posao i zaista nemam većih zamjerki. Još uvijek mi je u uhu klavir Tsuyoshija Yamamota i Midnight Sugar s istoimenog albuma kojeg smo slušali na kraju večeri.

Svi oni koje misle da je magnetofon stvar prošlosti i relikvija vremena, trebali su čuti kako superiorno može zvučati magnetofonska traka. Prirodnost i timbralna uvjerljivost instrumenata uz fini protok glazbe još uvijek drže visoko podignutu ljestvicu, nedostižnu za većinu digitalnih izvora.

S obzirom na to da je te večeri bio prisutan i vrhunski SACD player, bio je to ujedno i treći razlog zašto posjetiti klub. Takve se prilike za usporedbu zaista mogu rijetko čuti u javnom prostoru. Sve pohvale organizatorima, članovima Audiofil kluba i svima onima koji su došli i pokazali interes za mojim polusatnim brbljanjem o Minhenu tj. High Endu.

The post Bowers & Wilkins 800 D3 i High End 2017 u Audiofil klubu appeared first on Too Loud.

NA TESTU: Wilson Audio Sasha 2 zvučnici.

Sto puta sam si ponovio – nemoj si to raditi, nemoj si to raditi. Ali ne, audiofilija nervosa uredno svaki put prevlada i onda kreću problemi – nesanica, svrbež na dlanovima i tupi pogled u daljinu. Ponovno sam pokleknuo i nisam mogao odoljeti kada sam bio pitan, želim li testirati Wilson Audio Sasha 2 zvučnike.

Posjetio sam u Audio Cinema Art kako bih bacio oko na preuređeni dućan, točnije na preuređeni podrumski prostor gdje se nalazi demonstracijska prostorija. Denis Krmić, vlasnik trgovine, objasnio mi je još prošle godine kako planiraju preurediti taj dio dućana te da će me pozvati kad sve bude gotovo. Kao i obično, a pogotovo kada su u pitanju građevinski zahvati, stvari su se otegnule, tako da je taj poziv došao tek nedavno. Međutim, u međuvremenu su s tim pozivom u dućan došli i Sasha 2 zvučnici. Što se mene tiče, tajming nije mogao biti bolji.

Vjerujem da bi audiofili žmirećki i po njuhu znali doći do Audio Cinema Arta, jednog od najstarijih specijaliziranih HIFI dućana u Zagrebu, smještenog u centru grada u Mesničkoj ulici. Svima ostalima, preporučio bih da obiđu dućan jer u relativno maloj kvadraturi, nudi se velik izbor različite audio i video opreme.

Na ulazu su me dočekali Marin i Igor, prodavači s podužim stažom u Audio Cinema Artu. Marin mi je odmah pokazao na stepenice koje vode u podrum i rekao – Dole se nekaj zbiva, baci pogled. To, ‘nekaj’, bili su Wilson Audio Sasha 2 zvučnici. Oči su se odmah raširile i gotovo da nisam primjećivao ostatak sustava složen od Dan D’Agostino, VTL i Krell elektronike.

Poslušao sam kompoziciju, dvije, ali nekako nisam uopće registrirao to što sam čuo. Sve što mi je bilo na pameti, jest da ih što prije čujem u vlastitom domu. U nastavku ću objasniti odakle ta silna želja da testiram upravo Sasha 2 zvučnike.

Naime, zvučnici mog trenutnog sustava, Wilson Audio Sophia 3, nametnuli su se kao referenca koja se posljednjih godina oduprijela ozbiljnim kandidatima. Revel Ultima Salon 2, Rockport Atria, KEF Blade Two i Sonus faber Amati Tradition, izvrsni su zvučnici i svaki od navedenih ima dovoljno jake adute da vlasnicima pruži kartu za audiofilsku penziju.

Sophia 3 nisu savršeni zvučnici (takvi niti ne postoje) i gubili su, u usporedbama s četiri testirana asa, na visokotonskom, srednjetonskom ili bas području. Međutim, u mom slučaju, niti jedan se nije uspio približiti homogenoj zvučnoj slici kakvu imaju Sophia 3 zvučnici. Da, možda bi visokotonsko područje moglo biti detaljnije kao kod Amati Tradition ili Rockport Atria zvučnika, ili pak informativnije tj. punije u srednjetonskom kao kod KEF Blade Two zvučnika, ali generalno gledajući, Sophia 3 su u svom frekvencijskom opsegu izuzetno dinamični i povezani zvučnici.

Osim toga, valja spomenuti da su se najbolje uklopili u vlastiti prostor, što je jedan od važnijih, ako ne i najvažniji, čimbenika kada je u pitanju postizanje visokovjernog zvuka. Nadalje, Sophia 3 zvučnike daleko je lakše upariti s pojačalima, nego što je, primjerice, slučaj s Amati Tradition zvučnicima koji iza sebe traže električnu centralu, po mogućnosti nuklearnu.

Uz zvučnike koje sam slušao u vlastitom sustavu, tu je bilo i zvučnika iz iste i više klase koje sam imao prilike slušati u različitim situacijama. Ne mogu reći da mi neki nisu izazvali veći interes, ali me nekako najviše zanimalo kako bi se broj veći Wilson Audio snašao u vlastitom prostoru. Hoće li biti overkill koji će za sobom povući probleme u bas području, hoće li imati dovoljno prostora da se razmašu i rekreiraju raskošnu zvučnu pozornicu, kako će se snaći s pojačalima, pitanja su na koja sam priželjkivao dobiti odgovor, a sve u kontekstu mogućih nasljednika Sophia 3 zvučnika.

Prvi model Sasha zvučnika, prate mnogobrojne nagrade i respektabilna reputacija, ali i reputacija problematičnih zvučnika izuzetno teških za kontrolu. U radu, impedancija može pasti gotovo na 1 Ohm, a da stvar bude gora, impedancijska krivulja cijelo se vrijeme kreće u velikim skokovima što za većinu pojačala predstavlja smrt. U konačnici imate nekontrolirano bas područje, nepovezan spektar i nejasnu sliku. Jasno, ako zvučnici nisu spojeni na pojačalo iz Krškog.

S novim modelom stvar je ipak nešto bolja, što govori da je Wilson Audio ipak ozbiljno razmotrio problem te ga odlučio riješiti na zadovoljstvo mnogobrojnih kupaca koji su jedva čekali da se novi model pojavi na tržištu. Naime, na Zapadu fanovi Wilson Audio zvučnika ne pitaju, koliko, nego, kada će?

Da su uspješno riješili problem, ne bih u potpunosti gurnuo ruku u vatru jer sam se uvjerio da Pass X250.5 izlazno pojačalo s 500 Watta po kanalu na 4 Ohma, nije rekao posljednju riječ u bas području. No, o tome nešto kasnije. Samo bih dodao kako je naspram prethodnog modela, neznatno povećana osjetljivost zvučnika, tako da sad iznosi 92 dB te da Sasha 2 uz nominalnu impedancu od 4 Ohma (minimalno 2,17 Ohma) pokriva frekvencijski spektar od 20 Hz do 27 kHz (+/- 3 dB).

Sasha 2 možda izvana ne izgleda drastično drugačije naspram prethodnika, međutim promjene su korjenite. Prvenstveno, tu je novi visokotonac, tzv. Wilson Convergent Synergy Tweeter, originalno razvijen za flagship model, Alexandria XLF te kasnije implementiran u Alexia model. Riječ je o svilenoj kupoli koja je zamijenila dugogodišnje korišten invertni titanijski visokotonac, originalno razvijen u Focalu te dorađen u Wilson Audiju.

Prema Daveu Wilsonu, konstruktoru i vlasniku tvrtke, testiranja su pokazala kako je svilena kupola superiorna naspram beriliju i dijamantu te da se bolje uklapa sa srednjetonskim jedinicama koje Wilson Audio koristi u zvučnicima. Wilson Convergent Synergy Tweeter sada se nalazi gotovo u svim modelima u ponudi.

Polarne karakteristike visokotonca utjecale su na izgled kabineta, tako da je vršni dio, u kojem se nalazi novi visokotonac, pomaknut naprijed ne bi li se postigla idealna vremenska usklađenost zvučničkih jedinica. Time je napušten prepoznatljiv piramidalan izgled gornjeg dijela kabineta, karakterističan za sve Watt/Puppy zvučnike (prethodnici Sashe) te za prvi model Sashe.

Zahvaljujući laserskoj tehnologiji mjerenja rezonanci kabineta, inače nedostupnoj prilikom konstruiranja prvih Sasha zvučnika, napravljena su značajna poboljšanja na samom kabinetu te su umrtvljeni za 30% naspram prvog modela. Mjerenja su se odrazila i na debljinu stijenki, unutrašnja ukrućenja i odabir materijala. Sada se bas moduli i visokotonac nalaze u ‘X materijalu’, dok se srednjotonac nalazi u ‘S materijalu’. Ti famozni nazivi koji tjeraju na razmišljanje, stižu li ti materijali možda s nekog udaljenog planeta ili sa susjedne galaksije, u stvari su kombinacija MDF-a, polimera, karbonskih vlakana i tko zna čega još. Tu je Wilson Audio prilično tajanstven pa vjerojatno od tuda i takvi nazivi.

U svakom slučaju, svaki zvučnik teži oko 93 kilograma, dok cijelo pakiranje zvučnika gotovo 300 kilograma! Da stvar bude donekle lakša za transport, bas moduli zasebno su pakirani u drvene sanduke. Obje glave su pak, pakirane u jedan sanduk. Kako god okrenuli, i bez obzira na činjenicu da živim na prvom katu, momci iz Audio Cinema Arta morali su uložiti solidan napor da zvučnike donesu u stan.

Sama montaža protekla je bez većih napora. Glave se jednostavno montiraju na bas module te spajanje kabela između glava i bas modula predstavlja trivijalan posao. Međutim, precizno pozicioniranje zvučnika u prostoru te namještanje nagiba glava napram slušače pozicije ipak zahtjeva daleko više vremena i strpljenja. Zvučnike sam nekoliko dana držao na kotačima, a tek nakon što sam našao optimalnu poziciju, montirao sam Stillpoints Ultra SS antivibracijske nastavke.

Originalni šiljci ostali su u pripadajućoj kutiji jer sam smatrao da ako želim napraviti, ajmo reći, poštenu usporedbu sa Sophia 3 zvučnicima na kojima su Stillpoints antivibracijski nastavci, onda istu stvar treba pružiti i Sasha 2 zvučnicima.

Nagib glava namješta se prema slušačkoj poziciji. Možete pratiti uputstva iz priloženog priloženih uputstva ili se poslužiti Wilson Audio Smartphone aplikacijom. Osobno sam koristio ovo drugo. Da biste došli do optimalnog nagiba glava koji će pružiti idealnu vremensku usklađenost jedinica naspram mjesta na kojem slušate, potrebno je odrediti udaljenost od poda do uha te udaljenost od sjedače pozicije do zvučnika.

Kad to odredite, pružit će vam se informacija koju dužinu šiljka glave da odaberete te na koju stepenicu ga montirate. Šiljak se montira na dno glave, dok se stepeničasti blok nalazi na gornjoj strani bas modula. Uz sve navedeno, blok možete pomicati naprijed, nazad, tako da u konačnici možete doći do vrlo precizne pozicije. U tome uvelike pomaže i pripadajući alat kojeg ćete morati dobro čuvati jer je u pitanju američki metrički sustav, za nas Europljane, potpuno van standarda. Ako izgubite neki od alata, u problemu ste.

Na žalost, kako su zvučnici bili samo u prolazu, nisam mogao skinuti zaštitnu foliju i otkriti svu ljepotu sjajnog tamnosivog finiša. No nadam se da to neće umanjiti vrijednost priloženih fotografija.

Ako govorimo o samom izgledu zvučnika, dozvoljavam da svatko iznese svoje mišljenje jer sam stava da Sasha 2, baš kao i većina ostalih Wilson Audio zvučnika, ili prolazi ili ne prolazi na vizualnom ispitu. Nema trećeg. Za jedne je riječ o robotima, fratrima s kapuljačama, izrodima produkt dizajna, dok drugi upravo u tome vide ljepotu. Ako mene pitate, Wilson Audio se ističe po osebujnom pristupu oblikovanja i moram priznati da ga ne shvaćam do kraja. Modeli Sabrina i Sophia još najviše djeluju skladno, prateći jednostavnu formu linija i površina, ali s većim modelima stvari postaju drastično drugačije i događa se vizualni lom među modulima zvučnika.

Tu je i meni neshvatljiva činjenica da se u 21. stoljeću i uz svu silu tehnologije još uvijek vide vijci na zvučničkim jedinicama, bas refleks otvorima i poklopcima iza kojih se nalaze otpornici. Da stvar bude gora, vijci su srebrni, tako da se napadno ističu. Točku na ‘i’ stavlja kaotična tipografija koja vjerojatno u grafičkim dizajnerima izaziva zgražanje.

Uz standardnu ponudu boja tj. završnih lakova, tu su i boje iz automobilske industrije. Kupci mogu naručiti zvučnike u posebnim bojama, tako da se nerijetko isporučuju zvučnici u Ferrari crvenoj, Lamborghini narančastoj, Porsche karmin crvenoj, itd. U nekoliko sam navrata vidio fotografije na forumima gdje su to vlasnici jasno komunicirali. Ono, e sad napokon imam zvučnike koji mi pašu uz auto.

Kako god, crno ili bijelo, žuto ili zeleno, s vidljivim vijcima ili ne, u slučaju Wilson Audija vrijedi ona – ‘ljepota dolazi iznutra’, više nego igdje drugdje. I upravo na tome Wilson Audio gradi reputaciju jednog od najboljih proizvođača zvučnika na svijetu. No da ne bi bilo zabune, izrada je prvoklasna. U svaki model uloženo je stotine sati truda da se izradi kabinet, ugrade svi dijelovi te da se svaki detalj nađe u milimetar tamo gdje mu je mjesto. Završni lak izgleda besprijekorno što također govori da je prošao proces višeslojnog lakiranja i poliranja. Efekt ‘narančine kore’ sveden je na minimum, tako da ga gotovo i nema.

Već prvo slušanje otkrilo je punokrvni Wilson Audio zvuk. Ako se pitate kakav je to, riječ je o dinamičnom zvuku s gustim informacijama u srednjetonskom području. Zvuk koji djeluje autoritativno, precizno i čisto. Stereotipe koji se vežu uz Wilson Audio zvučnike, poput bumijastog zvuka, nabrijanog basa i slične gluposti, možete odmah zaboraviti.

Na moje iznenađenje, ali i ogromno zadovoljstvo, Sasha 2 zvučnici izvrsno su se uklopili u prostor. Nisam primijetio ama baš nikakve ekscese u frekvencijskom području. Ono čega sam se najviše pribojavao, problematičnog bas područja, uspio sam izbjeći. Doduše, moramo biti iskren pa priznati da, bez obzira na činjenicu u koju sam se ponovno uvjerio, a to je da se Wilson Audio i Pass izvrsno slažu, moje pojačalo ipak nema dovoljno snage za potpunu kontrolu bas područja. Dakle, nije soba predstavljala prepreku, nego pojačalo.

Karakterno se izvrsno slažu i u simbiozi mogu pružiti zavidan nivo visokovjernog zvuka, ali jedno su daleko manje zahtjevni Sophia 3 zvučnici, a drugo Sasha 2. Pa opet, i taj nedostatak uvelike ovisi o materijalu koji se sluša tj. o kvaliteti snimke te konačno o glasnoći. Nekom grubom procjenom, rekao bih da u 80% provedenog vremena sa Sasha 2 zvučnicima taj nedostatak nisam uopće primjećivao. Nemojte sad pomisliti da sam slušao solo vokale, trija i jednostavne glazbene sastave. Naprotiv, bilo je tu itekako zahtjevnih klasičnih orkestralnih djela.

Sa mnom se ne bi složio moj prijatelj audiofil koji je imao priliku baciti uho na Sasha 2 zvučnike i koji je detektirao nedorečenost u bas području. Kako to obično biva u životu, baš kad želite nekome pokazati novi komad hardvera, on zataji. Vjerujem da ste se našli u situaciji kad ste se htjeli pohvaliti novim računalom, a ono se smrzne. Baš tada i nikad više. Ili ste nekome pokazali novi sat i kako se jednostavno skida s ruke pa zapne igla u remenu i ne možete ga pola sata skinuti. Obično je u takvim situacijama malo vremena pa promatraču ostane taj negativan utisak u pamćenju. Takvih primjera mogao bih nabrajati do sutra. Slušali smo ovlaš svega dvije, tri kompozicije, ali je zaključak s njegove strane bio da su Sophia 3 zvučnici bolji. Naravno, ja se s time ne slažem.

No, o nedostacima ovdje mogu slobodno završiti jer ih naprosto više nije bilo. Sve ostalo mogu bez ikakvog susprezanja opisati u superlativima. Dakle, Sasha 2 su izuzetni zvučnici sposobni za prenošenje glazbe sa zapisa u punom sjaju. Približit će vas glazbi, tako da će vas uvući u samu srž u kojoj ćete nesmetano imati uvid u sve ono što se na snimci nalazi.

Ako govorimo o separaciji instrumenata, teško je zamisliti bolje. Ako pak govorimo o dinamici, budite spremni iznenađeno trepnuti očima, gotovo preplašeni, kad orkestar nakon krešenda krene u klimaks. Taj prezens, ta snaga i moć dinamike, izvrsno se osjetila u Brucknerovoj 9. simfoniji i 2. stavku, Scherzo: Bewegt, lebhaft (1997, Reference Recordings, RR-81).

Fantastično ocrtane u prostoru i vrlo uvjerljive violine, u kompoziciji se šuljaju poput vojske u šumi koja sa sobom vuče topove. Što je ta vojska bliže rubu šume, time je glasnija da bi u sljedećem trenutku ispalila kanonadu na neprijatelja. U tom trenutku gledao sam bitku, odnosno orkestar uživo, širom otvorenih očiju, gotovo prikucan za naslonjač. To je onaj trenutak kad znate da slušate nešto izuzetno, nešto što daleko odskače od zvučnika kakve ste navikli slušati.

Udarci timpana dolaze iz daljine, moćno i artikulirano, dok gudači, puhači i ostatak orkestra komuniciraju ispred, ne stapajući se niti u jednom trenutku u smjesu teško razumljivih tonova. Takav kristalno čist uvid u kompoziciju omogućen je izvrsnim povezanim frekvencijskim opsegom, što govori da ugrađene zvučničke jedinice rade poput jedne te da su vremenski odlično usklađene. Govori i to da je kabinet zvučnika lišen koloracija tj. da zvuk samog kabineta ne postoji.

Visokotonsko područje zvučnika novom je jedinicom značajno unaprijeđeno i osim što ispoljava ogromnu količinu detalja, u vršnim dijelovima ostaje fino ispolirano. Užitak je bio slušati kompozicije u kojima prevladava visokotonsko područje, a da pritom ne nastaje zamor nakon dužeg slušanja.

Dobar je primjer Flautino Concert u C duru RV433, Antonija Vivaldija (2016, Recorder Concertos – Lucie Horsch, EMI) i 2. stavak, Largo. Na lošim zvučnicima, blok flauta može izazvati pucanje kapilara u mozgu uslijed napornih visokih tonova. To je onaj trenutak kad stisnuto zatvarate jedno oko pred zvučnicima i molite boga da kompozicija što prije završi jer je bol u mozgu neizdrživa. Sa Sashom 2 doživljaj je sasvim drugačiji. Visoki tonovi su uhu ugodni čak i pri većim glasnoćama.

S druge strane, temelj kompoziciji daje kontrabas koji se provlači u pozadini stvarajući bogatu pozornicu na kojoj se odigrava glavna uloga. Ono što može zazvučati kao odvojena predstava u kojoj svatko svira svoje, ovdje je ostvarena savršena suradnja na relaciji visokotonsko-bas područje. Cjelokupnu glazbenu raskoš upotpunjuju ostali instrumenti, viola, čelo, lutnja i čembalo u odličnim tonskim i harmoničkim odnosima.

Još me jedna stvar ugodno iznenadila. Naime, zvučnici ovakvog kalibra vole da ih se potjera i obično puni potencijal pokazuju pri srednjim i višim glasnoćama. Međutim, Sasha 2 briljira i na nižim glasnoćama. Tko voli slušati glazbu kasno u noć, u apsolutnoj tišini, znat će cijeniti takvu odliku. Naravno, i svi oni koji dijele životni prostor s obitelji ili imaju nezgodne susjede tankog sna. Zaista možete uživati u glazbi na vrlo niskim glasnoćama, a da pritom ne gubite informacije u zapisu, odnosno da ne naprežete sluh do krajnjih granica.

Što sam duže slušao Sashe 2, zaključak, kako se radi o zvučnicima za dugotrajno uživanje u glazbi, sve se više nametao. Ako posjećujete koncerte i ako imate u glavi referencu kako pojedini instrumenti zvuče, prepoznat ćete Sasha 2 zvučnike kao detektor neutralnog i timbralno ispravnog zvuka.

Sasha 2 su još jedni zvučnici koji virtualno mogu srušiti zidove i rekreirati ogromnu zvučnu pozornicu. Međutim, od ovakvog se to zvučnika i očekuje, ali ono što se ne očekuje, upravo se kod Sashe 2 događa. Zvučnici pozamašnih dimenzija, pogotovo u kontekstu prostorije od 32 m2, tijekom reprodukcije naprosto nestaju, nema ih! Teško je povjerovati da se dvije gromade od po 90 kilograma gube u vidnom polju. Vi vidite, ali ne zvučnike, nego ono što se između njih u glazbi događa.

Potvrda o izvanserijskom zvuku stigla je nakon odslušanog albuma Nojima plays Ravel (Reference Recordings, RR-35CD), poglavito nakon treće kompozicije, Une barque sur l’océan. Drugim riječima, klavir je došao na red. Majstorske bravure Minore Nojime, kroz prekrasne pasaže plijenile su ljepotom izvedbe, ali i uvjerljivom zvuku klavira. Svaka tipka imala je zrak oko sebe i izvrsnu definiciju. Tonski precizno, dinamično i s težinom u nižim registrima, a opet s lepršavosti u visokima, klavir je jednostavno bio fantastično reproduciran.

Da sam kojim slučajem u tom trenutku završio s testiranjem, spavao bih mirne duše. No, kako se ovakva prilika ipak rijetko pruža, nastavio sam s glazbenim materijalima. Udarao sam gdje sam stigao, po rocku, elektronici, jazzu, popu, soulu, world glazbi, bluesu i svim ostalim žanrovima koji su mi pali pod ruku.

Sjetim se samo kako mi je Stevie Ray Vaughan s kompozicijom Little Wings (1991, The Sky is Crying, Mobile Fidelity Sound Lab,) razvukao osmijeh na lice. Osjetila se brzina i usklađenost, dinamika, prostornost, dinamički otkloni i bogata tekstura. U ključnom trenutku slika je ostala stabilna i izuzetnom separacijom tonova uvukla me poput usisavača direkt u kompoziciju. Maestralno!

Sasha 2 zvučnici položili su na svim poljima. Da su kojim slučajem zvučnici ostali kod mene, s užitkom bi im potražio snažnijeg partnera. Najvjerojatnije bih gledao u smjeru Pass mono pojačala u A klasi kojima bih ostvario još veću audio nirvanu, a da pritom koliko toliko ostanem u normalnim financijskim okvirima.

40.500 eura, koliko koštaju Sasha 2 zvučnici, bez ikakve sumnje za većinu predstavljaju ozbiljnu prepreku pa tako i za mene. Nažalost, u ovom trenutku ne vidim priliku za kupovinu, što naravno ne znači da ju neću tražiti. Isto tako ću i dalje hvatati svaku drugu priliku da čujem što i ostali proizvođači imaju za reći u tom ili sličnom cjenovnom razredu.

Međutim, trenutno su Sasha 2 jedini zvučnici koje bih bezuvjetno zamijenio za svoje Sophia 3 zvučnike. Pružili su mi ogroman užitak slušanja, nisu mi se atraktivnošću zavukli pod kožu i lansirali su mi glazbenike u sobu. Što jedan audiofil može više poželjeti? Aha, znam. Dublje džepove.

Cijena: 40.500 eura 

Zvučnike ustupio:
Audiocinema Art
Mesnička 9
10000 Zagreb
Telefon: 01 4847 875
https://www.facebook.com/audiocinemaart

Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Clearaudio Concept/Clearaudio Verify/Concept V2 MM
Phono pretpojačalo: Clearaudio Nano
Digitalni izvor: MacBook Air (Early 2015), Fidelia, Audirvana Plus
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2
Interkonekti (RCA): Black Rhodium Rhythm, Marohei Cables CT Reference
Strujni kabeli: Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio polica: Rondo Custom
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

The post Wilson Audio Sasha 2 zvučnici appeared first on Too Loud.

Ljubljana, Cankarjev dom, 3. 6. 2017. – Bez obzira na to, što je od koncerta prošlo mjesec i pol dana, smatram da ovakav nastup zaslužuje nekoliko rečenica na mom blogu.

Pat Metheny jedan je od onih jazz glazbenika koji su zaslužni zašto danas uopće slušam jazz, ali i jedan od onih koji mi već posljednjih desetak godina bježe i nikako da ih čujem uživo. Zahvaljujući neplaniranoj promjeni u rasporedu sezonskog nastupa, napokon se ukazala prilika da otiđem na koncert Pata Methenyja.

Doduše, stvari su se mogle i povoljnije odigrati, ali koji put čovjek ne smije zaboraviti da – ponekad tražeći bolje, gubi i ono što je dobro. Naime, ulovio sam na Facebooku da Pat Metheny neplanirano stiže u Ljubljanu. Već sljedeće minute, bacio sam pogled na kalendar s obavezama, podigao glavu i pitao suprugu – Idemo u Ljubljanu na Methenyja? – Da!

Par klikova kasnije i karte su bile kupljene. Sad je samo trebalo pričekati lipanj i Metheny ide u listu odslušanih jazz koncerata. Međutim, sutradan je upitnik iznad glave stavila vijest iz koje sam saznao da će Metheny dan ranije nastupiti u Zagrebu. Damn!

Utješio sam se činjenicom da ću sa suprugom mrdnuti iz Zagreba, iako je riječ o svega sat i nešto sitno vožnje. S druge strane, nisu mi strani Ljubljana i jazz. Godinama sam odlazio na Ljubljana jazz festival i svaki put bih uživao u izvrsnom programu. Zahvaljujući Ljubljani, slušao sam Davea Hollanda, Jack DeJohnetta, Johna Scofielda, Tomasza Stanka, Richarda Galliana, Joea Lovana, Gonzalu Rubalcabu i mnoge druge.

U Ljubljanu smo došli dovoljno rano da u blizini Cankarjevog doma supruga i ja nešto pojedemo i popijemo prije koncerta. Odluka je pala na neki bio, raw, vege, štajaznam bistro gdje smo naručili nekakve tortilje. Tada i nikad više! Bistro djeluje neuredno i zmazano, a poslugu treba poslati po smrt kad dođe trenutak za odlazak s ovog svijeta. Čekali smo proklete tortilje više od 40 minuta u praznom bistrou u kojem rade tri osobe.

Na svu sreću, u neposrednoj blizini nalazi se odličan jazz kafić s prekrasnom terasom i još boljom ponudom piva. Bez previše razmišljanja, naručio sam Pelicon Yes Boss! pale ale. Nažalost, nisu imali Quantum DIPA, po mom skromnom sudu, najbolje pivo s ovih prostora. Ekipi iz Ajdovščine kapa do poda za ovakav proizvod. Već nakon prvog gutljaja zaboravio sam na nesretni trio i veselio se kvartetu pred nama.

Dvorana Gallus Hall Cankarjevog doma te je večeri bila ispunjena gotovo do posljednjeg mjesta. Usudio bih se napisati da smo imali najbolja mjesta, povišena i u sredini dvorane, na nekih 15 metara od izvođača. Audiofilskim rječnikom rečeno – bili smo u Sweet spotu.

Pred sam početak koncerta, upozoreni smo, dakle, ne zamoljeni, nego upozoreni, da ne koristimo foto aparate ili mobitele. Svako ometanje u smislu bljeskanja blica ili ekrana te zvukova škljocanja ili ne daj bože, zvonjave, može uzrokovati trenutni prekid koncerta. Izgleda da se Pat Metheny često druži s Keith Jarrettom.

Kako god, fotografije koje vidite u tekstu, nastale su nakon koncerta, odnosno nakon službenog dijela. Čisto da ne bi ispalo – Gle Balkanca, za njega ne vrijede pravila.

Koncert bih ocijenio s 4. Naime, slušali smo širok opus Pata Methenyja koji je pokrivao dugogodišnje glazbeno stvaralaštvo, a u njemu, ruku na srce, ima svega. Od meditativnih kompozicija pa sve do kaotičnih interpretacija koje nisam nikad našao slušljivim. Štoviše, da je bio cijeli takav koncert, ispričao bih se i napustio dvoranu.

No, sve ostalo je bilo brilijantno. Ušli smo u koncert s transcendentalnom kompozicijom Into the Dream, koju je Pat Metheny solo odsvirao na Pikasso gitari. Instrument je nastao 1984. godine u suradnji s Lindom Manzer (Manzer Guitars), kao rezultat Methenyjevih želja da se napravi gitara sa što više žica. I zaista, gitara ima više žica, nego političar obećanja, a to, priznat ćete, nije malo.

U mračnoj dvorani prigušenih reflektora, isticao se Metheny u sredini osvijetljene pozornice, pognut nad gitarom i u svom elementu. Petnaestominutni uvod nagovijestio je da bismo mogli slušati dobar koncert.

U Ljubljani je društvo pratila izvrsna ekipa glazbenika, karizmatična Linda Oh na kontrabasu, Gwilym Simcock na klaviru i Antonio Sánchez na bubnjevima. Svi su odreda te večeri bili u dobrom raspoloženju i svakome je Metheny dao dovoljno prostora da se iskažu u najboljem svjetlu kroz solističke dionice te u duetima s Methenyjem.

U dva i pol sata, koliko je trajao koncert, slušali smo kompozicije The Red One, Better Days Ahead, James, Always and Forever, Unity Village i druge, pokrivajući zaista dug period bogatog Methenyjevog opusa. O onim, elektriziranim i žestokim kompozicijama u kojima se Metheny pretvara iz jazz u death metal glazbenika, već sam iznio mišljenje. Na moju sreću, takvih je dionica bilo svega par, tako da sam istinski uživao u ostatku kompozicija.

Dozvoljavam da netko zaključi da u potpunosti ne razumijem Methenyjevu glazbu, ali isto tako treba prihvatiti činjenicu da ne mora nužno baš sve iz lonca nekog svjetski priznatog kuhara biti ukusno i za svačije nepce.

Kvartet je djelovao skladno i plijenili su uigranošću te međusobnim konverzacijama. Posebno me oduševila Linda Oh, koja je u nekom svom filmu jurila po kontrabasu, iskazujući sjajnu ritmičnost i artikuliranost. Da ne bilo zabune, i ostatak je bi na zavidnom nivou.

Generalno gledajući, Metheny me nastupom vratio u vrijeme kada sam najviše uživao u njegovoj glazbi, odnosno u vrijeme kad sam tek otkrivao ovog izuzetnog jazz glazbenika. Sjećam se da mi je njegov zvuk na prvu sjeo u uho te natjerao da u nadolazećim godinama preslušam gotovo sve njegove albume. Dobar dio nalazi se i u vlastitoj fonoteci.

Kako mene veže jazz uz Ljubljanu, tako je i Metheny vezan uz ljubljansku publiku. Ponovno ga je objeručke prihvatila jer ta veza traje još od sredine 70-ih godina kada je Metheny prvi put nastupio u Ljubljani. Zadovoljan sam jer sam te večeri bio dio tog prijateljskog ozračja u dvorani prepune dobre glazbe.

Jedino za čime mogu žaliti jest, što se nisam mogao počastiti još jednim Pelicon pivom nakon koncerta. Ipak je trebalo voziti nazad u Zagreb.

The post Pat Metheny u Cankarjevom domu Ljubljana appeared first on Too Loud.

STS Digital, 2016. (LP 611179/CD 611179/R2R T611179 ) – Format: LP/CD/Magnetofonska traka – Žanr: jazz
Glazba: 5 – Kvaliteta zvuka: 5 (CD)

Nakon posljednjeg odslušanog albuma iz STS Digital produkcije i vrlo pozitivnog iskustva, odlučio sam baciti uho na još jedan naslov iz kataloga – Ingram Washington, What A Difference A Day Makes. Odabir je došao sasvim slučajno jer, iskreno govoreći, do nedavno nisam ni znao da postoji ovaj glazbenik.

Naime, navratio sam do Rotary Audija, službenog distributera STS Digital nosača zvuka, i neobavezno poslušao sustav koji je trenutno svirao u jednoj od demonstracijskih prostorija. Vjerujte mi da se ne sjećam od kojih je komponenti sustav bio složen, ali se zato jako dobro sjećam da mi je jedna pjesma posebno privukla pažnju.

Riječ je o pjesmi Smile, koju je originalno 1936. godine komponirao Charlie Chaplin za film Moderna vremena. Kasnije su, 1954. godine, John Turner i Geoffrey Parsons dodali riječi, a iste ju je godine Nat King Cole takoreći učinio besmrtnom.

Od onda su mnogi pjevači interpretirali Smile, među njima i Michael Jackson. Doduše njegova je izvedba bila toliko loša da su je producenti u zadnji čas odlučili maknuti s nadolazećeg albuma, HIStory: Past, Present and Future, Book I. U prodaju je otišao tek manji broj promo vinila koji, pogađate, sad vrijede malo bogatstvo i čine ih najpoželjnijim kolekcionarskim vinilima Michaela Jacksona.

No, vratimo se mi u demo prostoriju Rotary Audija. Čuo sam ugodan, dubok i autoritativan glas. Uz to, u snimci se osjetio prostor i slojevitost kompozicije. Bilo je to dovoljno da isti čas zatražim informacije o izvođaču. Ugledavši omot albuma, shvatio sam da sam ga već ranije viđao u Rotary Audiju, ali očito nisam dovoljno obraćao pažnju.

U svakom slučaju, nakon samo te jedne pjesme, poželio sam album uvrstiti u vlastitu fonoteku, a da ne kažem kako sam gorio od znatiželje kako će se Ingramov vokal čuti u mom sustavu. Nekoliko dana kasnije, u rukama sam držao i vinil i CD. Slušanje je moglo početi.

Na albumu se nalaze 14 pjesama. Riječ je o interpretaciji dobro poznatih kompozicija, uglavnom jazz standarda poput, What A Difference A Day Makes, My Funny Valentine, Hey There, I Thought About You i Autumn Leaves. Tu je i više od 300 puta obrađena i snimljena country pjesma, Always on My Mind, pop evergreen Unforgettable te još jedna tradicionalna pop/jazz balada, What a Wonderful World.

Već iza ovih 8 navedenih kompozicija stoje nezaboravne izvedbe i legendarni glazbenici, počevši od Nata Kinga Colea, preko Franka Sinatre, Louisa Armstronga pa sve do Elvisa Presleya i drugih. Drugim riječima, Ingram se našao u poziciji iz koje se trebao pokazati da može parirati najvećima. Ako mene pitate je li u tome u uspio, rekao bih da jest.

Ingram Washington krasi osebujna boja glasa. Slušajući ga, nisam ga uspoređivao niti s jednim pjevačem, što govori da Ingram ima autentičan potpis u interpretacijama. Uz to, ne zateže, razgovjetan je, točan i precizan, odnosno glasom izvrsno prati instrumentaliste.

Tko je zapravo Ingram Washington i kako su u STS Digitalu do njega došli, o tome u ovom trenutku ne mogu previše napisati. Na internetu gotovo da i ne postoji suvisli izvor informacija. Uspio sam saznati da se radi o američkom glazbeniku rođenom 1940. godine. Potpisuje svega 3 studijska albuma, uključujući i ovaj. Posljednjih 15-ak godina boravi u Nizozemskoj (otud vjerojatno veza sa STS Digital izdavačkom kućom), ali što je radio u tom i prethodnom periodu, za mene ostaje nepoznanica.

Međutim, smatram da je to u ovom trenutku manje važno. Važnija je izvrsna atmosfera koju je Ingram Washington stvorio na albumu s pratećim sastavom. Na klaviru je Cajan Witmer, kontrabas svira Peter Bjornild, bubnjeva Marcel van Engelen, tenor saksofon Olaf Hoeks, trubu Mike Booth, harmoniku Hermine Deurloo, a violinu Arjen de Graaf. Za mene su svi navedeni nepoznanica baš kao i sam Ingram Washington, ali ne mogu osporiti izvrsno obavljen posao na albumu.

Od početka pa do kraja, album je uravnotežen i sluša se u dahu. Već sama činjenica kako se radi o poznatim kompozicijama, dovoljna je za neobavezno slušanje. Gledajući iz moje perspektive, What A Difference A Day Makes zaslužuje itekako dublju analizu. Takav se vokal ne čuje često, a još manje senzibilitet i pristup samim kompozicijama.

Čisto za usporedbu, u svibnju je Diana Krall objavila novi album, Turn Up The Quiet. Od jazz dive takvog kalibra očekivao sam kvalitetan album, ali je ispalo upravo suprotno. Album je dosadan do boli, nezanimljiv i obavijen sladunjavim pjevanjem koje prelazi granice dobrog ukusa. S druge strane, potpuni ‘anonimus’ pružio mi je sate uživanja upravo u srodnom repertoaru Diane Krall.

Što se tiče kvalitete same snimke, ponovno moram zaključiti kako su u STS Digitalu napravili odličan posao. U mom sustavu superiorniji se pokazao CD naspram vinila. Ovo ne treba nikoga posebno čuditi jer je trenutno ipak digitalna integracija u značajnoj prednosti nad analognom u koju ću, očito, još morati dosta uložiti, što truda, što novca, kako bi se zvukovno približila digitalnoj.

Naravno, to ne znači da je vinil zvučao loše. Naprotiv, i na vinilu je izvrsno zabilježen Ingramov vokal te prateći instrumenti. Međutim, ipak sam s digitalnim zapisom uspio uroniti u ljepotu Ingramovog glasa te doživjeti punoću dinamike i bogatu teksturu zapisa. Ako se sad pitate što kupiti, vinil ili CD, vodite računa i o tome kako postoji izdanje na magnetofonskoj traci. Za potonje će se odlučiti tek najžešći audiofili dubljeg džepa, ali tu se može očekivati i najbolja reprodukcija. Svima ostalima, preporučio bih kupovinu onog formata koji im trenutno najbolje zvuči u sustavu.

U konačnici i gledajući s audiofilske strane, nećete pogriješiti niti s jednim formatom jer je snimka prvoklasna. Bez obzira na to što se dobrim dijelom osjeća naknadna studijska obrada u smislu separacije vokala od instrumenata te dodanog reverba, bez zadrške mogu napisati kako je riječ o jednoj od boljih snimki muškog vokala koje imam u fonoteci. Po svemu sudeći, ovo neće biti posljednji album iz STS Digital produkcije koji će se naći u mojim zvučnicima i već sad s nestrpljenjem čekam trenutak kad ću posegnuti za nekim novim naslovom. Do tada ću još malo, malo puno uživati u glasu Ingrama Washingtona. Preporučio bih to i vama.

The post Ingram Washington – What A Difference A Day Makes appeared first on Too Loud.

Iz rubrike NOVOSTI – rezervirane za prenesene vijesti zastupnika, distributera i proizvođača audio/video opreme.

Čekanje se isplatilo. Tako barem kažu Naim inženjeri koji stoje iza novog proizvoda – Naim Uniti Atom. Riječ je o naprednom playeru koji zauzima početnu poziciju u Uniti seriji.

Objedinjuje integrirano pojačalo, pojačalo za slušalice i hi-res streamer s AirPlay, Bluetooth aptX i mrežnom podrškom. Tu je i širok izbor ulaznih i izlaznih priključaka, tako da nema prepreke za spajanje na TV, vanjske čvrste diskove, računala i ostalu periferiju.

Uz sve navedeno, Uniti Atom dolazi softverski prilagođen za korištenje internet radija, ali i dva popularna streaming servisa – Spotify i TIDAL. Upravljanje se vrši putem Naim aplikacije, razvijene za iOS i Android. Međutim, najveći adut Uniti Atom uređaja je integracija u višesobni sustav tj. uparivanje s ostalim uređajima iz Uniti serije, kao s Naim Mu-so i Mu-so Qb audio sustavima.

Naim Uniti Atom dostupan je kod domaćeg distributera.

Audio Dream
Nova Ves 54
10000 Zagreb
Telefon: 01 4833 046
Web: audiodream.hr
Facebook: https://www.facebook.com/audiodream

The post Naim Uniti Atom od sada dostupan na tržištu appeared first on Too Loud.

NA TESTU: Electron Audio – LEX mono pojačala, RED integrirano pojačalo i ION Duoblok izlazno pojačalo

Bolje ikad, nego nikad. Ova svima poznata izreka čini mi se idealnom za uvod u recenziju uređaja koje sam testirao prije gotovo dvije i pol godine. Ako se pitate, zašto tek sad, konkretnog odgovora nema. Jednostavno se ponekad stvari u životu tako poslože. Međutim, sve to vrijeme uopće nije bilo upitno hoću li pisati o Electron Audio LEX i RED pojačalima. Štoviše, nedavno sam dobio dodatni razlog da baš sad završim tekst.

Prije nastavka, podsjetio bih skeptike na jednu svima znanu izreku – papir sve trpi. A upravo su se na tom papiru našle bilješke slušnih dojmova, tako da ustvari nije bilo prepreke za kasnije pisanje. U tekstu pišem o Electron Audiju, hrvatskom brandu tj. proizvođaču HIFI pojačala. Brand je relativno mlad (7 godina) i iza njega stoje Nikola Subotičanec, vlasnik tvrtke Subing iz Križevaca i Željko Nastasić, glavni inženjer i mastermind svih uređaja u ponudi.

Željko Nastasić – Electron Audio

U audiofilskim krugovima, domaćim i svjetskim, Željko Nastasić uživa ugled osobe s ogromnim znanjem na području elektrotehnike. U mnogim internetskim raspravama, Željko se znanjem nametnuo kao autoritet i često sudionici uglavnom čitaju i uče. Pratio sam mnoge teme i bez imalo srama mogu reći da sam često zapeo na trećini puta jer je ostatak daleko prelazio moje znanje i shvaćanje problematike. Uz to, Željko za svako pitanje, pronalazi opsežan odgovor koji će otkriti detalje koji možda nisu direktno vezani uz pitanje, ali su u širem kontekstu itekako važni.

Pojačala o kojima ovdje pišem, logičan su slijed takvog velikog teoretskog znanja i samo je bilo pitanje vremena kad će se pretvoriti u nešto opipljivo ili bolje rečeno, zvučno. Naravno, kao i uvijek, u tom periodu najveći je neprijatelj novac, potreban da bi se svaki projekt pokrenuo. Konačno su se sredstva pronašla te je nakon izrade prototipa pojačala, radnog naziva Crvena iverica (radni elementi doslovno su bili složeni na ploči crvene iver ploče), na red došla izrada konkretnog proizvoda. Nastao je RED, cijevno integrirano pojačalo, a zatim i LEX hibridna mono pojačala.

Ideja vodilja prilikom konstruiranja RED integriranog pojačala bila je ponuditi audiofilskom svijetu uređaj koji će pružiti sve prednosti cijevnih pojačala odbirom snage i njene isporuke u prosječno osjetljive zvučnike kakvi se obično nalaze u većini sustava.

Iako se na prvu čini kako se radi o klasičnom cijevnom push-pull pojačalu, u inovacijama je ipak stvoren jedinstven koncept. Temelj jest cijevna topologija prisutna na tržištu više od stoljeća, međutim RED nudi konstrukcijska rješenja kakva baš nećete naći među cijevnim uređajima.

Pojačalo po kanalu koristi cijev PCF80 u ulaznom te GU29/829 u izlaznom stupnju. Te cijevi nisu uobičajene u audio pojačalima, iako će se znalci sjetiti da se PCF80 koristila u njemačkim pojačalima Klein&Hummel poznatim iz doba cijevne studijske tehnike. Ukupna snaga je 25 Watta po kanalu na 4 ili 8 Ohma. Posebno konstruirani izlazni transformatori omogućuju prijenos pune deklarirane snage u cijelom opsegu od 20 Hz do 20 kHz.

Izlazne cijevi pojačala namjenski se koriste u radio odašiljačima, a sadrže dvije uparene izlazne tetrode bazirane na popularnoj audio cijevi 6L6, u istom balonu. Upravo zbog toga su odabrane jer automatska uparenost garantira minimalna izobličenja. Valja voditi računa i o tome da su izvorno napravljene kako bi izdržale ekstremne uvjete rada, što znači da će se u pojačalu naći daleko ispod kritičnog maksimuma. Zahvaljujući optimiziranom radu, odnosno stabilizaciji radne točke, cijevima je osigurana dugovječnost pa Electron Audio na njih daje 3-godišnje jamstvo.

Sasvim drugu konstrukcijsku filozofiju sadrže LEX mono pojačala. Temelje se na hibridnoj topologiji, odnosno kombinaciju cijevi i poluvodiča. Međutim i ovdje je napravljen odmak od klasičnih hibridnih pojačala. Naime, u većini slučajeva cijevi se koriste u ulaznom tj. naponskom stupnju, dok se poluvodiči koriste u izlaznom stupnju tj. u strujnom pojačanju.

LEX paralelno koristi poluvodiče s cijevima koristeći OTL (Output transformerless) topologiju, odnosno topologiju pojačala koje ne koriste izlazne transformatore. Umjesto njih, cijevni izlazni stupanj spojen je na zvučnike i vrši kontrolu. S obzirom na to da je paralelni poluvodički stupanj konceptualno spojen s izlaznim OTL stupnjem tako da radi kao množitelj impedancije, virtualno stvara stotine kopija cijevi spojenih u paralelu koji osiguravaju potrebnu izlaznu snagu. Cijevni dio pojačala čine dvije 6EB8 cijevi po kanalu te jedna 6AL5 za pogon indikatora snage. Deklarirana snaga pojačala je 100 Watta po kanalu pri opterećenju od 8 Ohma, uz podosta rezerve povrh deklaracije.

S tehničke strane gledano, naveo sam tek manji dio onog što se nalazi ispod haube RED i LEX pojačala. Na stranicama proizvođača nalaze se detaljni opisi oba uređaja, tako da ako želite dublje ući u tehničke specifikacije, svakako ih posjetite.

Ako govorimo o izgledu, oba uređaja nepogrešivo komuniciraju istog proizvođača. Jasno, pritom ne mislim na ugraviran logo, nego na specifičan pristup oblikovanju. I RED i LEX izgledaju militaristički, kao da su dio neke vojne opreme. Robusna izrada, debele aluminijske prednjice, mnoštvo vidljivih vijaka, masivno oklopljene cijevi i jednostavni preklopnici, u širokom luku zaobilaze moderan dizajn audio uređaja, ali s druge strane već na prvu ostavljaju dojam kako je riječ o proizvodima napravljenim da traju.

Činjenica je i ta, da je Electron Audio u izgled uređaja uložio vlastiti trud te da je u tom segmentu dao maksimum. Osobnog sam stava da je iza tih uređaja trebao stati profesionalni industrijski, pa čak i grafički dizajner, ali treba biti realan i podići visoko palac u zrak već na trud da se u Hrvatskoj pokrene proizvodnja HIFI uređaja. Vjerujem da ne treba posebno objašnjavati kakav je to iskorak.

No to ne znači da uređaji izgledaju loše. Naprotiv, već sam napisao da komuniciraju kvalitetu izrade, a takav, uvjetno rečeno, spartanski izgled, možda je karta koja će Electron Audio izgledom izdvojiti iz mase komercijalnih i high-end uređaja. Ako to nekim slučajem dizajnom neće poći za rukom, zvukom će sasvim sigurno jer je riječ o izvanserijskim uređajima kada je u pitanju zvuk, a pogotovo u kontekstu tražene cijene.

Electron Audio LEX mono pojačala

Prvo sam testirao LEX mono pojačala i to dok su još bili u fazi prototipa. Vanjski izgled već je bio definiran, međutim unutrašnjost je tražila dorade i fino ugađanje. U mom su sustavu pokazala nedostatak pri većim glasnoćama, kada se zvučna slika jednostavno stisnula, tako da je nestala trodimenzionalnost i prezentacija je djelovala plošno. Taj je problem ukazivao na probleme s pogonom niskoimpedantnih zvučnika, i time nemogućnost da potjera upravo takve Wilson Audio Sophia 3 zvučnike do kraja. Uz to, tu je bio i problem laganog zujanja koje je dolazilo iznutra.

U nekom trenutku, pozvao sam Željka da zajedno slušamo i ukazao sam mu na probleme. S obzirom na to da su u to vrijeme testna LEX pojačala kružila po domovima audiofila, Željko je stekao dodatno iskustvo ‘na terenu’, tako da je mogao vidjeti kako se LEX ponašaju u različitim situacijama, odnosno s različitim zvučnicima i pratećom opremom. Tu se uklopilo i iskustvo sa Sophia 3 zvučnicima koji su se pokazali kao tvrđi orah.

Željko je odnio pojačala na doradu, znajući gdje bi mogao biti problem. I zaista, tjedan, dva kasnije, Željko je ponovno donio LEX pojačala, ovog puta lišena problema o kojima sam ranije pisao. Sad, kada je preda mnom bio gotov proizvod, mogla je početi nova runda kritičkog slušanja i testiranja.

Bez obzira na moje bilješke koje govore o rafiniranosti i suptilnom prenošenju zvuka glazbenih instrumenata i danas pamtim koliko su uglađeno LEX pojačala zvučala. No, prije svega želim istaknuti izvrsnu zvučnu pozornicu koja se proteže u širinu, ali i u impozantnu dubinu. Uz to, LEX pojačala isporučuju zapanjujuću količinu detalja koji nikad ne iskaču u prvi plan, već ostaju dio cjelovite zvučne slike. Pojačala su transparentna, brza, dinamična i mogu kroz pasaže i klimakse stvoriti osjećaj da se orkestar preselio u dnevni boravak.

Bilješke govore i o usporedbi s Pass X250.5 pojačalom vlastitog sustava te o bolje definiranom srednjetonskom području. Tu su LEX pojačala naprosto briljirala. Slušajući izvrsnu obradu Bowiejeve pjesme Life on Mars u izvedbi Cæcilieje Norby s albuma My Corner of the Sky (Blue Note, 1996.), mogao sam čuti uvjerljiv i izvrsno ocrtan vokal u prostoru. Djelovao je bogato, puno i fino je ispoljavao osebujnost Cæciliejinog glasa.

Zabilježio sam nešto slabiju ekstenziju u bas području naspram Pass X250.5 pojačala, ali je i dalje bas djelovao dovoljno čvrsto i autoritativno. U punom zamahu LEX pojačala se solidno zagrijavaju, stoga im treba osigurati slobodan prostor. Međutim, kad dosegnu idealnu radnu temperaturu za očekivati je i maksimalno kvalitetan zvuk. Ovo ne znači da po pokretanju ne sviraju dobro, naprotiv, ali nakon nekih sat vremena osjetite povećanje rezolucije, prostornosti, osjetite dodatnu fluidnost u zvuku i još bolju povezanost po cijelom spektru.

Jedna od stvari koja me najviše fascinirala, uz ranije spomenuto srednjetonsko područje, jest mogućnost pojačala da tijekom reprodukcije zvučnu sliku drže izuzetno stabilnom. U tome pomaže izvrsna rezolucija koja razdvaja instrumente i daje im dovoljno zraka. Nema bježanja slike, sve je zacementirano na pozornici, tako da možete slojevito gledati u orkestar.

Za cijenu od 7.500 eura, koliko košta par LEX mono pojačala, dobivate uređaje iza kojih stoji vrhunski inženjering i izrada. Ponavljam kako se izgled možda neće svima svidjeti, ali teško da će zvuk ikoga ostaviti ravnodušnim. Osim toga, sjećam se da sam LEX pojačalima našao dodirnu točku s Dan D’Agostino mono pojačalima koje sam također svojevremeno testirao i čija je cijena oko 55.000 eura.

Dodirna točka bila je u onom dijelu kad vas u potpunosti obuzme prirodnost reprodukcije. Obično se tada brišu audiofilski parametri i prepuštate se glazbi koja vam se događa pred očima. Ako razmišljate o nabavci pojačala u cjenovnom razredu u kojem se LEX mono pojačala nalaze, obavezno bacite uho na ove izuzetne uređaje jer se radi o punokrvnom high-end HIFI proizvodu.

Electron Audio RED integrirano pojačalo

Nakon LEX pojačala, na red je došao RED. Iako se činilo da ‘pojačalce’ od svega 20-ak Watta nema što raditi s kvrgama od zvučnika poput Sophia 3, praksa je po ne znam koji put srušila sve razumne granice.

Naime, RED je itekako dobro radio sa Sophia 3 zvučnicima. Jedini nedostatak je bio da ga nisam mogao stisnuti do kraja. Ustvari jesam, ali dalje od određene glasnoće nije išlo. Međutim, i ta glasnoća već debelo premašuje uobičajenu glasnoću na kojoj slušam glazbu.

I dok RED nema rezoluciju i transparenciju poput LEX pojačala, ima karakteristiku koja me tjerala na dugotrajno slušanje. Pritom ne mislim na ‘muzikalnost’, termin koji zaobilazim u kilometarskom luku jer obično u kontekstu cijevnih uređaja sa sobom povlači jedan drugi, negativan termin – koloracija. Dakle ovdje nije pitanje da pojačalo zvuči toplo, sladunjavo, šarmantno, mekano ili da ga krase ostali epiteti srodni nekom audio poluproizvodu.

RED, baš kao i LEX, krasi izvrsna povezanost u čitavom frekvencijskom opsegu, ali u smanjenom obliku. Apsolutno ništa ne strši, ne žuri naprijed ili je povučeno nazad. I ovdje bilješka govori o senzaciji slušanja albuma The Wall (Pink Floyd, Mobile Fidelity Sound Lab – UDCD 2-537, 1991.). Da, činjenica je kako je riječ o izvanserijskom izdanju za koje ćete danas izdvojiti oko 500 eura za CD u mint stanju, ali isto tako činjenica govori o odličnoj ritmičnosti, teksturi, bogatstvu detalja, dobrom gripu bas područja te fluidnom zvuku.

Posegnuo sam i za albumom Terryja Calliera, Lookin’ Out (Columbia, 2004.). Riječ je o jednom od onih albuma koje sam preslušao ‘samo nebo zna’ koliko puta. U jazz, funk i soul kombinaciji Callier je iza sebe glazbofilima ostavio možda najbolji album u opusu, dok je audiofilima dao razlog za seciranje i uživanje u zvuku. Osobno sam se našao u oba svijeta, tako da sam slušao fenomenalni Stripper, zatim Jazz, my rhythm and blues, And I love her, Lookin’ out i ostale pjesme s albuma. RED mi je pružio zadovoljstvo slušanja svake navedene pjesme jer su sve zvučale cjelovito. Nisam mogao zabilježiti veće nedostatke jer ih nije bilo.

Koliko je dobar RED, možda najbolje govori to što čak i danas razmišljam da kupim jedan primjerak. Cijena od 2.000 eura itekako se čini razumnom i teško mi je zamisliti bolje cijevno pojačalo u tom cjenovnom razredu. Iskreno, ne znam što bih s njim, ali mi se nekako u glavi vrti da bih ga mogao povremeno spojiti u sustav i uživati u zvuku. Osim toga, čak i da ga često ne koristim, neka stoji, neka bude tu kad zatreba, a to će se prije ili kasnije dogoditi. Ako ne u A, onda u nekom B sustavu o kojem već duže vrijeme sanjam.

Electron Audio ION Duoblok izlazna pojačala

I dok dvije i pol godine kasnije ovo pišem, u pozadini sviraju ION Duoblok pojačala, posljednji uređaji iz Electron Audio manufakture koje sam nedavno dobio na testiranje. To je taj dodatni razlog kojeg sam spomenuo u uvodnom dijelu tj. nova prilika da upravo sad zaokružim priču oko Electron Audija.

Riječ je o sasvim drugačijem konceptu od LEX i RED pojačala. ION Duoblok je izlazno pojačalo sposobno raditi u nekoliko režima. Prvo, može raditi kao stereo izlazno pojačalo. Nadalje, može raditi kao izlazno pojačalo u bi-amping modu, odnosno zasebno može pogoniti niskotonsko i visokotonsko područje. Za ovo vam trebaju zvučnici s dva para zvučničkih priključaka po zvučniku.

Treće, Duoblok može raditi kao dio aktivnog sustava s odvojenim kanalima za niskotonsko i visokotonsko područje uz aktivnu dvostaznu skretnicu. Uz zvučnike odgovarajućih tehničkih karakteristika, moguće je konfigurirati sustav koji izvlači maksimalnu snagu iz pojačala, gdje podjela frekventnog područja rada osigurava priličnu rezervu glasnoće, usporedivo s bi-amplificiranim sustavom snage od čak 1kW.

I četvrto, Duoblok može raditi kao mono pojačalo, namijenjeno spajanju na jedan zvučnik (kanal). Budući da je u tom modu drugi kanal isključen, na raspolaganju je dodatna rezerva snage. Kako sam dobio dva primjerka na testiranje, ovo je kombinacija koju sam najviše koristio iako sam testirao Duoblok i kao stereo pojačalo.

Ispod poklopca nalazi se hibridna topologija, ali za razliku od LEX mono pojačala, ovdje je riječ o kombinaciji cijevnog ulaznog stupnja baziranog na popularnoj dvostrukoj triodi ECC88 i izlaznog u D klasi. No, i ovdje Electron Audio odskače od konkurenata koji koriste sličnu hibridnu topologiju jer koristi triodu kao vrstu pretvarača napona u struju, koja u pojačava osjetljivi audio signal i strujnom pobudom preskače prvi stupanj izlaznog pojačala te time direktno pogoni modulator izlaza u klasi D. Posljedično trioda određuje zvučni karakter pojačala. Koliko je poznato konstruktoru, takav pristup je novost i u svjetskim krugovima.

Duoblok i izgledom također iskače od klasičnih pojačala jer je malih dimenzija i može se svrstati u tzv. ‘shoe box size’ uređaje. Međutim, treba voditi računa da se unutar tih malih dimenzija kućišta nalazi 200 Watta po kanalu na 8 Ohma, odnosno 400 Watta na 4 Ohma. Dakle, zahvaljujući kompaktnim pojačivačkim modulima u D klasi, postignuta je velika snaga iz malih gabarita.

Duoblok zahtijeva nešto duži period zagrijavanja te puni potencijal pokazuje nakon nekih 40-ak minuta, kad postane prilično vruć na dodir. Baš kao i u slučaju LEX i RED pojačala i ovdje nisam birao određene žanrove već materijal koji bi mogao izvući maksimum iz Duobloka.

Tako mi se pod rukom našla i Mahlerova 8. simfonija (London Symphony Orchestra, Valery Gergijev – LSO Live, 2009.). Vjerujem da klasičari znaju koliko je to djelo složeno i komplicirano za ispravnu reprodukciju. Za one koji ne znaju, u simfoniji se nalazi čitav orkestar s gotovo svim mogućim klasičnim instrumentima, ženski, muški i dječji zbor te muški i ženski vokalni solisti.

U trenutku kad svi u isti čas krenu, a ne daj bože pri malo većoj glasnoći, u slabijim sustavima slušate neartikuliranu smjesu zvukova. Ako želite izgubiti prijatelja audiofila, uvjerenog kako ima superioran HIFI sustav, samo ponesite na slušanje Mahlerovu osmu, ubacite u player i recite – pojačaj! Tada u većini slučajeva krenu suze, čuje se škripanje iz zvučnika, pojačalo je na rubu samozapaljenja, a kućni ljubimci traže spas pod krevetom.

Na svu sreću, s ION Duoblokom nisam se približio takvim događajima. Držali su se hrabro i stojećki podnijeli šamaranje. Doduše, u nekoliko su trenutaka koljena zaklecala, ali ništa ozbiljno. Iako Duoblok dobro odvaja instrumente, živahnog je i širokog dinamičkog karaktera, u ključnim trenucima izostala je slojevitost i potpuni uvid u orkestar. Tu se stvorila lagana izmaglica, ali ponavljam, ništa što bi ozbiljno degradiralo zvučne dosege samog pojačala, pogotovo ne u svijetlu tražene cijene, a ta cijena iznosi vrlo prihvatljivih 1.000 eura za jedan Duoblok. Cijena ION Monobloka iznosi 750 eura. Za graditelje komplesknijih sustava Electron Audio nudi popust na kupovinu raznih kombinacija izvedbi ION pojačala.

S druge strane, Duoblok iznenađujuće prirodno zvuči, pogotovo u usporedbi s ‘digitalnim’ pojačalima koje sam imao prilike do sada slušati. Odličan timbar instrumenata, prirodnost vokala, ispolirano visokotonsko područje, samo su neki od značajnih aduta koji krase Duoblok.

Zanimljiva je bila usporedba i slušno iskustvo s dva Duobloka u mono konfiguraciji i jednim u stereu. Možda neočekivano, ali nešto transparentniju i detaljniju sliku sam dobio s jednim Duoblokom. Stvari su se tek promijenile kad je ipak trebalo povući više snage za složenija glazbena djela. Ne kažem da se jedan Duoblok zagušio, ali su dinamičke nalete i klimakse ipak dva odradila bolje. Što ćete u konačnici odabrati, uvelike ovisi i tome na kakve ih zvučnike spajate. Vjerujem da bi u većini slučajeva već jedan Duoblok bio sasvim dovoljan.

Slušajući i testirajući navedena pojačala, ne mogu se oteti dojmu da je Electron Audio zaista izvor visokokvalitetnih HIFI uređaja.

Nažalost, većina je danas opterećena brendovima i igra na sigurno. Međutim to ‘sigurno’ košta i nerijetko ostavlja vozača bespomoćnog na cesti. Ovdje imamo domaće proizvode vrhunskog zvuka i vrlo razumne cijene, uz garantni rok od 3 godine koji uključuje i cijevi. Smatram kako je vrijeme da prije kupovine počnemo prvenstveno gledati što se nalazi u domaćem dvorištu.

Ako nam ne pada na pamet kupovati španjolski ili talijanski pršut jer od domaćeg boljeg nema te ako je namještaj od slavonskog hrasta nemjerljiv s tanjušnom IKEA ivericom, ne vidim zašto Electron Audio ne bi ponudio uređaje o kojima mnogi zapadni proizvođači mogu samo sanjati. Konačno, i kao što sam ranije napisao, ja o jednom već sanjam, zašto ne biste i vi?

Cijena:

LEX mono pojačala – 7.500 eura/par
RED integrirano pojačalo – 2.000 eura 
ION Duoblok izlazno pojačalo – 1.000 eura/komad
ION Duoblok mono pojačalo – 750 eura/komad

Uređaje ustupio:
Electron Audio
P. Zrinskog 15
48260 Križevci 
Telefon: 048 681 289

Sustav za testiranje:

Zvučnici: Wilson Audio Sophia 3, KEF LS50
Izlazno pojačalo: Pass X250.5
Pretpojačalo: Pass XP-20
D/A konverter: Classé CP-800 Rev. 2
Analogni izvor: Clearaudio Concept/Clearaudio Verify/Concept V2 MM
Phono pretpojačalo: Clearaudio Nano
Digitalni izvor: MacBook Air (Early 2015), Fidelia, Audirvana Plus
Digitalni izvor (CD transport): Marantz CD6000 OSE LE
Digitalni kabel (USB): Nordost Blue Heaven
Digitalni kabel (AES/EBU): Z Audio Spider (XLR)
Digitalni kabel (COAX): Profigold (RCA)
Zvučnički kabeli: Transparent Musicwave Super MM2
Interkonekti (XLR): Transparent Musiclink Super MM2, Transparent Musiclink Plus MM2
Interkonekti (RCA): Black Rhodium Rhythm, Marohei Cables CT Reference
Strujni kabeli: Revelation Audio Labs Passage CryoSilver Reference, Audioquest NRG-2, Audioquest NRG-3, Wireworld Stratus
Strujna letva: Supra MD06-EU MKII
Audio dodaci: Stillpoints Ultra SS, Stillpoints Mini
Audio polica: Rondo Custom
Soba: Akustički tretirana, 8,5×3,8×2,8 m

The post Electron Audio LEX, RED i ION pojačala appeared first on Too Loud.

Kad je osnivač Rege Roy Gandy imao 14 godina, njegova mama je namjeravala kupiti ili televizor ili gramofon. Pitala ga je što želi, a on ju je molio da to bude gramofon. Mama je kupila televizor. To je bila možda i najznačajnija stvar koju je učinila za njega, ali i za tisuće audiofila širom svijeta. Bilo to namjerno ili ne, takav nepovoljan razvoj događaja pametne klince natjera da uzmu stvari u svoje ruke.

A Roy je bio takav klinac, rastavljao bicikle i mopede još od najranije mladosti. Dva motocikla je čak i napravio praktički ni iz čega, tj. od prikupljenih dijelova. Kad ga je u tinejdžerskoj dobi zaokupirala glazba, gramofon mu se nije činio kao pretežak zadatak.

S osamnaest je napravio svoje prve zvučnike, a nešto kasnije, uz stalni posao u Fordu, povremeno je prodavao audio opremu i zvučnike vlastite izrade. Prvi Rega gramofon nastao je iz čiste frustracije neprestanih i dugotrajnih popravaka novih gramofona drugih proizvođača, koje Roy nije htio prodati u ‘raštimanom’ stanju u kakvom su dolazili iz tvornice.

Nakon nekog vremena shvatio je da bi bilo bolje kad bi gramofon sam napravio od početka i tako bio siguran da drugima nudi ono što odgovara njegovim standardima. S partnerom je osnovao tvrtku, a mama je obećala pomoći oko papirologije prvih dva tjedna. Ostala je u Regi petnaestak godina. Roy je u početku Rege ostao u Fordu a gramofone radio navečer, sve dok osim u Velikoj Britaniji nije počeo prodavati i u Njemačkoj, Francuskoj i Danskoj. Tek tada je mogao napustiti posao u Fordu i u potpunosti se posvetiti Regi.

No prije nego pobrojimo neka ključna postignuća i dođemo do današnjeg vremena u kojem Rega ima stotinu zaposlenika, mjesečno isporučuje tisuće gramofona, u svojim halama ima sve potrebne strojeve, ali nema marketinški odjel, važno je razumjeti da je Regin put vrlo specifičan. To proizlazi iz specifičnog odnosa prema audio uređajima i audio industriji uopće, te činjenice da se u Regi svojih principa drže vrlo dosljedno.

Roy Gandy ističe kako je Rega tvrtka koja se bavi preciznim inženjeringom, koji je zbog prirode gramofona prvenstveno mehanički, strojarski, a nakon toga i elektronički. Rega je audio kompanija samo zato što je Roy Gandy jednako kao i konstruiranje zavolio i glazbu. Već od svojih prvih proizvoda, preciznije gramofona, Rega je definirala koja je njihova primarna publika – audiofili kojima nije svejedno koliko su potrošili na audio uređaje. To ne znači da u Reginoj ponudi nema skupljih uređaja, ali fokus je uvijek na tome da uređaji koje si može priuštiti velik broj ljudi budu doista vrhunski konstruirani i izrađeni.

Rega je također otišla u ekstrem u kojem je možda i doslovno sama na svijetu, naime oni se nikada nisu oglašavali. Roy priznaje da se kroz godine pokazalo kako to i nije najpametnija poslovna odluka, ali želio je sav raspoloživi novac potrošiti na što bolje proizvode, u nadi da će kupci prije ili kasnije i sami shvatiti što plaćaju kad kupuju Regu.

U Regi postoji još jedna izuzetno važna tradicija koja se nekad činila logična, a danas je iznimno rijetka. Rega sve radi u svojoj tvornici i tvrdi da je to jedini način da imate kvalitetu kakvu želite ponuditi. Ako nešto i rade kooperanti, onda rade iz dijelova koje im dostavlja Rega, a koje opet ona sama proizvodi. A razlozi možda i nisu tako geostrateško kompleksni, na tu temu Roy je jednom odgovorio: “Radimo sve je volimo praviti stvari.”

Regini uređaji ne ističu se grandioznim vizurama niti raskošnim tehničkim podacima. Ako recimo tražite pojačalo od 2x50W, naletjet ćete na Rega integrirac od 2x49W. Što sad, je li to dovoljno? To je Regin humor: ‘Ha, eto nemamo pojačalo od 50 watta, tražite drugdje’. Pojačalo zapravo ima 50W, čak i nešto više, ali Rega želi reći da je to specifikacija koja malo govori o kvaliteti pojačala, a još manje o kvaliteti zvuka. Rega vas jednostavno ne želi privući s naizgled značajnim brojkama.

Rega je najpoznatija po svojim specifičnim gramofonima, koji su odmah u vrijeme nastajanja bili izvrsno prihvaćeni kao kraljevi početne klase iako su izgledom i konstrukcijskim rješenjima stvarno išli protiv tadašnje struje. Regini gramofoni su četvrtasti i skoro perolaki, ne zato što je i to nekakva dosjetka, već to proizlazi iz jasnih konstrukcijskih ideja Roya Gandyja. U to vrijeme netko je osvrćući se na dobar zvuk s tih tankih drvenih ploča bez ikakvog ovjesa rekao da su Regini gramofoni pobjeda inženjeringa nad zakonima fizike.

Roy ističe da gramofon nije ništa drugo nego uređaj za mjerenje vibracija. Rezultat mjerenja je naše subjektivno zadovoljstvo šlušanjem glazbe, ali ono u potpunosti ovisi o točnosti tog mjerenja. Gramofon radi po zakonima fizike koji su nam poznati iz naših drugih kontakata s raznim mehaničkim uređajima, ali se u gramofonu sve to odvija na mikroskopskoj razini. Najmanji pomaci u brazdi ploče mjere u milijuntim dijelovima milimetra.

Osim toga, ‘energija glazbe’ nije zapisana u brazdi ploče, ona dolazi iz motora koji pokreće tanjur, napajanja tog motora i mrežnog napona, a brazda tu unesenu i u idealnom slučaju potpuno stabilnu energiju vrtnje samo modulira. Zato su stabilnost pokretanja tanjura, točnost ručke te krutost veze između podnožja ručke i ležaja motora najvažnije osobine dobrog gramofona. Od pojave prvog Rega Planet gramofona pa sve do danas, i svakodnevno, u Regi se konstantno radi na poboljšanjima svih uređaja. Gramofon je tu ostao poseban jer i vrlo suptilne tehničke promjene rezultiraju velim pomacima u zvuku, na bolje ili na gore. Zato Rega kroz povijest ima podosta različitih modela, no vrlo sličnih, jer oni konstantno evoluiraju unutar koncepcije koja se u principu ne mijenja. Vlasnici starijih modela tako zapravo i dalje nemaju zastarjeli uređaj, ali to niti tvornicu ne sprječava da stalno traži sljedeći mali korak do savršenijeg zvuka.

Vjerojatno malo tko ne zna kako izgleda Rega Planar ili neki od skupljih Reginih modela čiji je on korijen. Tanka pravokutna ploča, tanak tanjur s filcanim matom i ravna ručka, najčešće crna. Neki noviji modeli posljednjih godina pojavili su se u vrlo atraktivnom Union Jack finišu, Regin gramofon je tako postao ikona, kao nekad Mini s Union Jackom na krovu. Nevjerojatno, ali usprkos sveprisutnosti svog gramofona, Rega je proizvela nešto još važnije. Deset godina nakon početka rada, Rega je svijetu ponudila ručku RB300, jedan od najcjenjenijih audio proizvoda uopće.

Nitko do tada nije proizveo ručku koja je izlivena u jednom komadu a čije tijelo na sebi ima i headshell. To je bilo svojevrsno metalurško čudo. Rega je pronašla proizvođača koji je bio voljan raditi na razvoju, a zajednički uspjeh im je donio nagradu časopisa Modern Metals u kategoriji aluminijskog lijeva. U pismu koje je pratilo priznanje pisalo je: ‘Još uvijek pokušavamo shvatiti kako ste uspjeli napraviti kalup koji je dao tako dugu šupljinu uz takvu preciznost’.

RB300 stekla je mnoge poklonike, kupovali su je audiofili i ugrađivali na svoje gramofone, a to su radile i mnoge tvornice, ili barem nudile RB300 kao alternativu svojim uobičajenim ručkama. Na RB300, kao ni na Reginim kasnijim skupljim ručkama, ne postoji ugrađeno podešavanje visine ručke i nagiba. Na Reginim gramofonima i s Reginim zvučnicama to nije bitno jer je sve optimalno usklađeno, no na drugim gramofonima vjerojatno će trebati dodatni adapteri. Roy Gandy tvrdi da podešavanje visine ručke nema smisla jer je minimalna greška pri postavljanju igle na njen nosač (cantilever) veća nego moguće podešenje, a i ploče zbog nesavršene izrade iglama neprestano serviraju brazdu pod promjenjivim kutem. S druge strane, ugrađivanje takve mogućnosti smanjilo bi krutost i preciznost ručke pa bi se najfiniji detalji iz brazde nepovratno izgubili.

Veliki uspjeh gramofona i ručki Regi je uz daljnje usavršavanje gramofona i ručki omogućio i polagano popunjavanje kompletnog audio sistema – RB100, Elys i Bias zvučnice, prvo integrirano pojačalo Elicit, prvi zvučnici Ela, phono stage Eos i sve dalje do tunera i kompleksnije i snažnije amplifikacije. Spomenute zvučnice Elys i Bias su u vrijeme svoje pojave krajem osamdesetih bile ogroman hit, prodavale su se u peterostrukoj količini od planirane. Nepopravljivi romantik Roy tako se još sredinom devedesetih nadao da je CD samo prolazna stvar, (imao je pravo, ali za to je trebalo pričekati još dva desetljeća), no 1997. i Rega je ponudila svoj Planet CD, prvi u nizu zapaženih playera, a kasnije i transporta i DAC-ova.

Rega je danas institucija britanskog hi-fija koja prodaje svoje uređaje u 40 zemalja, a revival slušanja ploča zadnjih godina joj je samo još pomogao. Posljednjih nekoliko godina su poslovno najuspješnije godine Rege uopće. Iako Roy kaže da nije želio da tvrtka još raste, jednostavno je morala kako bi se mogla zadovoljiti sve veća potražnja. Nemoguće je kroz razne izjave Roya Gandyja ne steći simpatije za njegove stavove u kojima je uvijek prisutna doza prezira prema korporativnoj kulturi ili megalomanskom pristupu audio uređajima. A to je i jedini aspekt u kojem se čini da je Rega trajno zapela u nekim boljim vremenima. Naime, nakon više od 40 godina rada, Roy Gandy je tek nedavno zaposlio jednog čovjeka za jedan iznimno omraženi zadatak – planiranje budućnosti.

Regina sadašnjost izgleda sjajno, velika nova tvornica na jugu Engleske prodaje u 42 zemlje širom svijeta, ima više od 110 zaposlenih i proizvodi više od 40 proizvoda. Rega osim legendarnih gramofonskih ručica sama proizvodi i svoje zvučničke jedinice, bas, srednje i visokotonske. Odvojeni odjeli proizvode razne modele gramofona i ručica, na strojevima i alatima koji su također konstruirani u Regi, za svoje specijalne namjene. Takva proizvodnja osigurava najvišu točnost i kvalitetu izrade.

Iako Rega jedva zadovoljava potražnju za njenim gramofonima, najveći rast se zapravo događa se u odjelima koji proizvodi elektroniku, najviše zahvaljujući velikoj popularnosti nove ‘R’ serije uređaja. Uređaje najviše kvalitete, one iz serije ‘Reference’, od početka do kraja izrađuje samo jedna osoba, od za taj uređaj specijalno izrađenih dijelova, te ih ugrađuje u kućišta izrađena od jednog komada aluminija na najmodernijim CNC strojevima. S druge strane audio lanca, na samom početku glazbenog signala, čak je tri dana potrebno za izradu jedne Rega MC zvučnice. Ručnim radom, uz pomoć 3D mikroskopa, tek je nekoliko ljudi sposobno postići razinu predanosti i koncentracije potrebnu za uspješno sastavljanje tako kompleksnog i rafiniranog sklopa.

Rega je unatrag nekoliko godina obavila još jedno vrijedno ulaganje u svoje proizvodne kapacitete, te je mnoge poslove koje su radili vanjski podizvođači povukla natrag u izradu u svojim vlastitim pogonima kako bi imala potpunu kontrolu nad kvalitetom i rokovima izrade. Nakon svega, nije teško zaključiti u čemu je uspjeh Rege, to je kombinacija stare škole u pristupu novoj tehnologiji – želja za njezinim pouzdanim radom i dugotrajnim zadovoljstvom kupaca koji osjećaju da dobivaju promišljen audiofilski uređaj, bez obzira o kojoj se cjenovnoj kategoriji uređaja radi, bez priklanjanja pomodarstvu i kratkotrajnim trendovima. To nije teško zaključiti, no to je pristup koji uspijeva samo najpredanijima.

Tekst je nastao u suradnji s Audio Dream trgovinom, domaćim zastupnikom i distributerom Rega elektronike.

O autoru teksta

Dubravko Novosel je u audiofilskim krugovima poznat kao znalac i stručnjak. Autor je mnogih članaka, ali i jednog zanimljivog konstrukcijskog audio rješenja – zvučničkog sustava OZ. Imate li pitanja vezanih uz HIFI tematiku, Dubravko je adresa koju tražite.

The post Rega – britanski zvuk s tradicijom appeared first on Too Loud.

Ako me pitate u kakvim su diplomatskim odnosima Škotska i Japan, iskreno ću vam reći – pojma nemam. Međutim, ako me pitate, u kakvim su odnosima Škotska i Japan kada je HIFI u pitanju, e, tu se već stvari bitno mijenjaju.

Ovih sam dana ponovno posjetio Planet Audio kako bih bacio pogled i uho na nove Tannoy Cheviot zvučnike iz Legacy serije te na novo Luxman LX-380 cijevno integrirano pojačalo. Riječ je o uređaju koji se proizvodi već 54 godine, što na neki način ulazi u sferu znanstvene fantastike. LX-380 je dvanaesta generacija i iako je suštinski originalan proizvod, unutrašnjost ipak krije značajna tehnološka unaprjeđenja.

Luxman LX-380 cijevno integrirano pojačalo.

Luxman je našao idealnog partnera u još jednom neobičnom svatu, Cheviot zvučniku koji također korijene povlači iz prošlosti, točnije iz ’70-ih godina. Gotovo 50 godina kasnije, nova Tannoy Legacy serija ponovno na tržištu nudi 3 modela, Arden, Cheviot i Eaton. Sva 3 modela, baš kao i Luxman, značajno su tehnološki dorađeni iako se vanjskim oblikom previše ne razlikuju od originalnih modela.

Tannoy Legacy serija – Arden, Cheviot i Eaton. 

Što se tiče izgleda zvučnika i pojačala, nedvojbeno komuniciraju klasičan izgled audio komponenti te podsjećaju, kako to stariji audiofili vole reći, na zlatno doba HIFI-ja. Važno je ipak sagledati vremenski odmak koji je donio bolju tj. precizniju završnu obradu i kvalitetnije materijale. O unutrašnjosti da i ne govorim.

Vjerujem da će se mnogi složiti sa mnom da bi bilo zanimljivo usporediti zvuk Tannoya i Luxmana iz prošlog stoljeća, sa zvukom Tannoya i Luxmana o kojem ovdje pišem. Vjerujem da bi takva usporedba zorno pokazala koliko je ustvari tehnologija napredovala. No, takvo što je prilično teško ostvarivo i nije tema ovog teksta.

Tema je prirodan, timbralno uvjerljiv, dinamičan i rezolutan zvuk, kojeg su pružili Tannoy i Luxman. Nažalost, nisam imao previše vremena za slušanje različitog glazbenog materijala, ali ono što sam uspio čuti, zaslužuje aplauz. Osobnog sam stava da ako neki sustav dobro svira, potpuno je nevažno kojem topološkom ili konstrukcijskom taboru pripada. Drugim riječima, nevažno je jesu li u pitanju cijevna ili tranzistorska pojačala, dinamički, elektrostatski ili neki treći zvučnici. Također je nevažno je li izvor analogni ili digitalni. Ako svira – svira!

Koliko sam saznao iz razgovora s Emirom Fakićem, vlasnikom Planet Audio dućana, nova serija Tannoy zvučnika nameće se vrlo korektnim cijenama, pogotovo ako ih promatrate u kontekstu vrhunskih HIFI proizvoda. Za najskuplji, Arden model, izdvojit ćete oko 7.200 eura, za Cheviot 5.900, te za najmanji Eaton oko 4.900 eura. Dakle, ako vam je referentna Prestige serija dio mokrih želja i financijski nedostižna, možda utjehu možete potražiti u dostupnijoj Legacy seriji.

S Luxmanom je nešto drugačija situacija jer je LX-380 jedinstven uređaj i tu nema, slabije ili jače, manje ili veće. Cijena od oko 6.900 eura nije mala, ali sudeći prema onom što sam čuo, u kombinaciji s Cheviotom pruža match – Made in Heaven. 20 Watta, koliko isporučuje LX-380, više je nego dovoljno za visokoosjetljive Tannoy Cheviot zvučnike. Takva simbioza može pružiti zavidnu kvalitetu zvuka, tako da mi nije teško zamisliti ako netko s Cheviotom i LX-380 odluči otići u audiofilsku penziju.

Luxman D-05u SACD/CD player.

Uz Luxman D-05u SACD/CD player (oko 5.000 eura), vjerujem da je cijeloj priči oko zvuka pomogao i IsoTek Sigmas (oko 3.000 eura), omogučivši besprijekorno čisto strujno napajanje.

Međutim, da ne bi ispalo da tu pišem hvalospjeve napamet, pozivam sve znatiželjne da posjete Planet Audio i osobno se uvjere u kvalitetu zvuka. Novčanik obavezno ostavite doma.

The post Prvi pogled: Tannoy Legacy Cheviot i Luxman LX-380 appeared first on Too Loud.

Zagreb, 16. 9. 2017. (od 18 sati) – Audiofil klub, GDI GISDATA, Baštijanova 52A/IV.

Audiofil klub i Nove boje zvuka, ove subote u klupske prostorije dovode Yamahu, legendarnog HIFI karate majstora, inače nositelja crnog pojasa – sedmi dan, kako bi pokazao da snaga branda ne jenjava te da je jači nego ikad.

Yamaha će umjesto nunčaka, zamahati famoznim novim NS-5000 zvučnicima (oko 15.000 eura) i najnovijom elektronikom. Za one koji nisu upoznati, riječ je o zvučnicima premijerno predstavljenim prošle godine na IFA-i te koji se naslanjaju na model NS-1000 iz sredine ’70-ih. Tada su već predstavljali zvučnike za zahtjevne audiofile, dok je novi model tehnološki tour-de-force.

Za očekivati je da će biti odabrana i najbolja Yamaha pojačala i SACD playeri kako bi zvučnicima osigurali idealnog partnera za audiofilsku nirvanu. Audiofil klub za sve članove i posjetitelje otvara vrata u 18 sati uz napomenu kako je ulaz – slobodan.

The post Najava: YAMAHA u Audiofil klubu, 16. 9. 2017. appeared first on Too Loud.

Ljubljana, M hotel, 6. i 7. 10. 2017. – Najava najvećeg slovenskog HIFI sajma.

Ljubljanski M hotel tradicionalno će i ove godine biti mjesto gdje će se održati još jedan Multimedia HIFI Show. U dva dana, koliko traje sajam, publici će se predstaviti domaći i strani distributeri HIFI opreme i nosača zvuka.

Za razliku od prethodnih, ove je godine sajam skraćen za jedan dan. Međutim, to ne mijenja na činjenici kako će i dva dana biti sasvim dovoljna da se obiđe sajam te da se uživa u dobrom zvuku. Sudeći po prethodnim izdanjima Multimedia HIFI Showa, i ove godine možemo očekivati premijerne nastupe, vrhunske HIFI sustave te odličnu ponudu vinila i CD-a.

Do sad sam na blogu kroz reportaže zabilježio posljednja 4 sajma koji su na mene ostavili pozitivan utisak. Vjerujem da će tako biti i ove godine, tako da se veselim odlasku u Ljubljanu. Nadam se da se vidimo u M hotelu.

Više informacija o sajmu potražite na službenim stranicama Multimedia HIFI Showa: multimediashow.net

The post Najava: Multimedia HIFI Show 2017 Ljubljana appeared first on Too Loud.

Zagreb, 16. 9. 2017.  – Audiofil klub, GDI GISDATA.

Jako nevrijeme, popraćeno pljuskovima, grmljavinom i povremenom tučom, nisu spriječili ljubitelje dobrog zvuka da protekle subote posjete zagrebački Audiofil klub kako bi čuli nove Yamaha NS-5000 zvučnike i prateću Yamaha elektroniku.

Kao što sam napisao u najavi događaja, riječ je o zvučnicima koji se naslanjaju na legendarni model iz sredine ’70-ih, ali koji danas predstavljaju značajno tehnički unaprijeđen zvučnik.

Članovi kluba ponovno su rešetali sustav različitim glazbenim žanrovima, ne bi li čuli što sustav može pružiti. Došao sam u klub u trenutku kad je membrane zvučnika parala Grace Jones, a napustio uz lepršave zvukove klavira Ive Pogorelića. Zvučnici su u gotovo 100 m2 pokazali da mogu pružiti puno, iako bi im dobro došlo jače pojačalo od predstavljenog AS-3000 integriranog pojačala. Ovo se pogotovo odnosi na čvrstoću u bas području i općenito na kontrolu zvučnika koji očito vole snagu. No, to ne umanjuje činjenicu kako smo slušali vrlo dobro složen sustav.

Atmosfera je u klubu bila standardno odlična, ekipa dobro raspoložena i zaista mi je žao da sam morao napustiti klub nešto ranije od uobičajenog. Tko zna, možda se ukaže prilika da NS-5000 dobijem na testiranje i dodatno se upoznam sa zvukom i mogućnostima ovih rasnih zvučnika. Vas pak pozivam, da u međuvremenu bacite pogled na fotografije sa subotnjeg druženja.

The post FOTO galerija: Yamaha u Audiofil klubu, 16. 9. 2017. appeared first on Too Loud.

Zagreb, 24. i 25. 11. 2017., DoubleTree by Hilton Hotel Zagreb – Najava najvećeg glazbeno-vizualnog događaja godine u organizaciji Too Loud bloga.

Moram priznati da ovaj tekst pišem s najvećim uzbuđenjem otkako blog postoji. Naime, od ove godine Too Loud blog pokreće Too Loud Fest – festival dobrog zvuka i dobre glazbe. Međutim, sudeći po dosadašnjem broju prijavljenih izlagača i onome što ćete moći vidjeti i čuti, već sad mogu napisati kako se priprema najveći glazbeno-vizualni događaj godine u Hrvatskoj.

Tko je pozvan? Pa, svi! Vjerujem da nema osoba na ovom svijetu, ili su izuzetno rijetke, koje ne vole čuti glazbu ili uživati u slici u punoj raskoši. Vjerujem i u to da većina voli svoje domove učiniti što ugodnijim za život. Stoga, Too Loud Fest objedinjuje upravo to, audio-vizualni užitak i kulturu življenja.

Too Loud Fest promiče senzaciju i doživljaj slušanja glazbe i gledanja slike, nudi uvid u različite glazbene žanrove te omogućava da se svatko susretne s najboljim mogućim zvukom ili slikom. Na festivalu možete očekivati ekskluzivne hrvatske i svjetske premijere audio i video uređaja, zanimljiva predavanja, radionice, glazbene nastupe, sudjelovanje u vrijednim nagradnim igrama, posebne pogodnosti za posjetitelje i naravno mnoštvo dobre zabave.

Pratite i dalje Too Loud blog, kao i Too Loud Facebook stranicu, kako biste bili u toku s najavama događanja i prezentacija na Too Loud Festu.

Festival traje 2 dana, 24. i 25. 11. 2017. i održat će se na više lokacija u Zagrebu. Središnji dio festivala, s najbogatijim sadržajem, održat će se u DoubleTree by Hilton Hotelu Zagreb, na čak 3 kata na kojima će se predstaviti više od 25 izlagača iz Hrvatske, Danske, Slovenije i Italije.

Samo za posjetitelje festivala, organiziran je završni party u subotu, 25. 11. 2017., od 20 sati u The Garden Brewery. Hladan studeni dan zagrijat će egzotičan glazbeni program, uz ponudu izvrsnih Garden craft piva.

Ulaznice za festival možete već sada kupiti putem Entrio online servisa ili na dan otvaranja festivala na ulazu u DoubleTree by Hilton Hotel.

Prvih 100 kupaca dvodnevnih ulaznica za Too Loud Fest 2017 očekuje poklon paket iznenađenja!

Radno vrijeme hotelskog dijela festivala je u petak 24. 11. 2017., od 12 do 19 sati, dok je u subotu, 25. 11. 2017, od 10 do 19 sati.

Vidimo se na Too Loud Festu 2017!

Prodaja ulaznica – https://www.entrio.hr/event/too-loud-fest-4479

Too Loud Fest 2017 web – http://tooloud.co/tlf2017/
Too Loud Facebook – https://www.facebook.com/tooloud.blog

The post Najava: TOO LOUD FEST 2017 Zagreb, 24. i 25. 11. 2017. appeared first on Too Loud.

Iz rubrike NOVOSTI – rezervirane za prenesene vijesti zastupnika, distributera i proizvođača audio/video opreme.

Uživajte u višekanalnom zvuku pomoću AVENTAGE RX-A670 7.2-kanalnog mrežnog AV prijemnika. Dovodi do 80W snage po kanalu na 8 Ohma, a ima i Dolby Atmos i DTS:X kompatibilnost. Ugrađena Bluetooth i AirPlay podrška omogućuje prijamniku bežičnu distribuciju glazbe iz kompatibilnih izvora, kao što su pametni telefoni i tableti, dok Yamaha Compressed Music Enhancer pomaže u postizanju optimalne kvalitete zvuka.

Wi-Fi i Ethernet povezivanje omogućuju RX-A670 pristup različitim glazbenim izvorima koji se temelje na internetu kao što su Pandora i Spotify. Također podržava dijeljenje sadržaja DLNA kada je uparen s vašim umreženim uređajima, kao što je računalo. Kao dodatnu pogodnost, možete preuzeti besplatnu aplikaciju Yamaha AV Controller kako biste kontrolirali prijemnik s Android ili iOS uređaja.

S četiri HDMI ulaza i jedan HDMI izlaz, ovaj prijemnik može djelovati kao video switcher za vaše izvore HD sadržaja. Prolazi kroz UHD 4K signale i povećava ne-UHD signale na gotovo 4K kvalitetu za poboljšano gledanje izvora niže razlučivosti pri uparivanju s 4K zaslonom. Prijemnik također ima USB priključak za pristup medijima pohranjenim na USB stick. YPAO optimizacija zvuka će kalibrirati prijemnik prema Vašim zvučnicima i prostoru za prilagođeno iskustvo slušanja.

Za više informacija o AVENTAGE RX-A670 mrežnom A/V prijamniku, kontaktirajte Nove boje zvuka.

Nove boje zvuka
Ul. Grada Vukovara 52
10000 Zagreb
Tel. maloprodaja: 01 233 76 19
Tel. veleprodaja: 01 233 17 02
https://www.facebook.com/novebojezvuka

The post Yamaha AVENTAGE RX-A670 mrežni A/V prijamnik appeared first on Too Loud.